lice života

Raspuklina lica
krhka
rastrgana
jednim treptajem
pije gorčinu pogleda
nečujno
seče višak besa
u nemoći


dogorele cigarete
da vrati mladosti žar
komadić srca
sitnicu
što spaja
dva umorna izvora
žedna sunca
gladna osmeha.

Raspuklina lica
razapeta
prazna
prosi život
na izmaku
nestaje
guši se
sagorjeva do kraja
list
nakapan snovima
obojen čežnjom
troši kožu
bezuspešno
tone
gubi svetlosti
dah.

Od pocepanih stranica
ostaje samo
ožiljak
mrlja
sama
beživotna
nebitna
zgažena
zauvek izgubljena.

4 komentara za "lice života"

  1. Marija
    28/06/2012 at 10:43 am Permalink

    Ponekad se čini da je tako kako oslikavaš život, da je on stvarno; raspuklina,rastrgan, umoran, žedan, u vječnom traganju za svojim ljepšim vidovima. 🙂

  2. dragica meyer
    28/06/2012 at 6:47 pm Permalink

    Na licu se najlakse procita oziljak ljbavi
    Lep pozdrav 🙂

  3. blueperlaa
    28/06/2012 at 7:56 pm Permalink

    Mile, posegnuo si za riječima od višestrukog značenja i zaista dobro dočarao snažnu emociju vezanu uz život. Jako lijepo. Pozdrav !

  4. Mile Lisica
    29/06/2012 at 7:58 am Permalink

    dragice,blueperlaa hvala…lep pozdrav 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.