Složio sam kostur ideje Pomrčina je plesala u kutu oka
Kategorija > Misaona
slobodna putanja koplja
Napunio sam kofer nepotrebnim stvarima To mi daje smisao kada slanost prestane djelovati Pogladio po kosi duha jedne sitne prošlosti Odškrinuo vrata da uđe Brod u sobu
393 koraka uz rijeku
Brine me snaga iz daljine što me tjera na pomake ubit ce me silina kad me sustigne ono što iznenaduje mimo išcekivanja što ako izgubim sebe pola osluškujem tamo gdje se i samo nečuje 393 koraka uz rijeku ona svom uviru ja njezinom izviru kao lijeku a ona tece i tece
anđeo u noći
Ja sam iskren bio Te noći je lišće padalo na stope mojih koraka Šareno i sivo Za sobom sam vukao Brod pun prašine
milodar klauna
Vizionar nisam Niti vrijedan pogleda Boga krajičkom oka Uzeo me je prosjak, pospremio u torbu gdje skuplja milodar
Izlaz
Kad me stuži onako jako kad ne znam kako se spasiti kako se spretno spretno i sretno iskobeljati iz tog korita umjesto životom što se puni težinom kao blatom i pritišće kao mora kad ne znam nevješta s tim jadom što raditi uzdahnem tako jako iz dubine pa se dignem iznad svega visoko u visine
pokvarena kutija mašte
U nemogućnosti stvaranja poezije ostavljam ti tek slabo vidljiv trag na papiru
Dobriši Cesariću
Nisi samo zemlja, nisi samo trava ti si pjesma duše i stih koji spava ti si moje ljeto i dugačka zima nalazim te živa u naručju rima.
Snaga
Većina nikad ne spozna bit vremena kraćeg od trena između dva otkucaja srca u kojemu bljesne misao čvrsta jasna biserno bijela nasuprot svemu sama neobično smjela pomiče s mjesta kad više baš ništa ništa više ne bih htjela

