Nisi samo zemlja, nisi samo trava
ti si pjesma duše i stih koji spava
ti si moje ljeto i dugačka zima
nalazim te živa u naručju rima.
Nisi samo zemlja, nisi samo trava
iznova te čita ova luda glava
iznova si ovdje i opet te dišem
tvojim stihom sada čudne verse pišem.
Nisi samo zemlja, nisi samo trava
Godine su prošle, život, sanja plava
ja iznova budim misli tvoje snene
stihovi mi tvoji govore iz sjene.
Marija Juračić” Pisci, ljubav i ostale trice” 20I3. REDAK
16/06/2012 at 7:36 am Permalink
Oseca se da ti je Cesaric vrlo drag i blzak. Lepa posveta.
Lep pozdrav 🙂
16/06/2012 at 8:28 am Permalink
Odlično Mare i kako on kaže u jednom dijelu..otvori ga i ja ću u te prijeći ko bujna rijeka u korito novo, ti si svoje srce otvorila i doživljavaš njegovu poeziju svim srcem i dušom, pozdrav Mare i 🙂
16/06/2012 at 8:30 am Permalink
Volim Cesarića jer je pjesnik i čovjek, jednostavan do krajnosti, a dubok, osjećajan, stih njegov je melodija, pjeva. Ova pjesma je samo odgovor jedne čitateljice očaranje njegovim stihovima na pjesmu ; Pjesma mrtvog pjesnika. Veliki pozdrav Dragice, sunca ti želim 🙂
16/06/2012 at 8:32 am Permalink
Jime, vidim da ga dobro poznaješ, iz tvojih stihova iščitavam da je i on bio jedan od onih od kojih si učio prve korake poezije. Veliki pozdrav 🙂
16/06/2012 at 8:30 pm Permalink
Da zaslužio je ovako lijepe stihove svojom poezijom.Odlično Marija.Sigurno bi bio ponosan čuti ovako lijepu pjesmu poklonjenu baš njemu.
16/06/2012 at 8:42 pm Permalink
Zna on Stefi, negdje sigurno zna, hvala ti na lijepom komentaru 🙂
17/06/2012 at 5:50 am Permalink
LIjepa posveta liricaru koji se nije rasipao stihom.Naravno da je i meni bio uzor,moju ljubav za rimom mogu dobrim dijelom njemu zahvaliti.
Odlicni stihovi Mare,mislim da bi se i Cesaricu svidjeli.
Lijep pozdrav!
17/06/2012 at 6:05 am Permalink
Hvala Marko, on, Matoš, Ujević. Šteta što je od Vidrića ostalo tako malo pjesama. I da, Kamov koji se ne uklapa u ovo društvo stihom, ali zato osjećajem… 🙂 🙂