Snaga

Većina nikad ne spozna
bit vremena
kraćeg od trena
između dva otkucaja srca
u kojemu
bljesne
misao
čvrsta
jasna
biserno bijela

nasuprot svemu
sama
neobično smjela
pomiče s mjesta
kad više baš ništa
ništa više
ne bih htjela

8 komentara za "Snaga"

  1. marissa
    12/06/2012 at 7:03 pm Permalink

    Snaga nove, bijele blješteće misli, pokreće svjetove.
    Krasna ti je pjesma!
    Laka ti noć Bobice!

  2. Marija
    12/06/2012 at 8:30 pm Permalink

    Snaga misli, one koja obasja sve, dešava se uvijek u trenu, kako si ti lijepo rekla-između dva otkucaja srca. To je onaj jaki klik nakon duga traganja.laka ti noć Boba 🙂

  3. Nevenka Pupek
    13/06/2012 at 6:58 am Permalink

    čvrsta je tvoja misao, i jasna, bijela!

  4. dinko1941
    13/06/2012 at 8:13 am Permalink

    Jako dobra, pomalo sjetna pjesma, snažna u svojoj nakani 🙂

  5. svjetlost
    13/06/2012 at 9:22 am Permalink

    Lijepo izložena misao kako pjesnik ne odabira teme. One njega povuku… Otud, preko nespoznatog trepne, što? Ne ono vrijeme između dva otkucaja. I to što nije “otkucaj” nahranjeno je “neotkucajem” , znači nekom radnjom, da bi otkucalo(!), da bi nam bilo čujno, da bismo ga brojali, odbrojavali… Energijom koja i JESMO dok kuca, istiskuje, usisava… pa se roje misli, ideje, slike. Netko odapne strijelu, netko upeca ribu, netko piše zadnju rečenicu romana, sretan zbog (uvjetno rečeno) veoma zanimljivog uspjeha, netko se divi vodopadima, netko šeta i zašuti nad žutim listom na asfaltu, i ostane tako nijemo blejati…netko razmišlja kako je u humane svrhe moguće iskoristiti atomsku energiju, netko napiše pjesmu (u tvom slučaju ODLIČNU). Bobo, vjeruj ti svome drugaru (kojega neki zovu ludim pjesnikom) da nisam lud koliko je ludo misliti da jesam.
    Sad mi obećaj da ćeš napisati koliko si se smijala trabunjanju, ludorijama koje ispišem samo onda kada se NEŠTO otme kontroli.
    Smjestio sam se između dva otkucaja… i šutim, čekam, slutim novi impuls, novu pjesmu da se radujem, jer ja se samo (osim, ovaj, ma nema veze) radujem poeziji, ona me najtemeljitije nahrani.
    UGODAN DAN TI ŽELIM !

  6. boba grljusic
    13/06/2012 at 9:56 am Permalink

    [email protected]
    [email protected]
    [email protected]
    zahvaljujem Vam
    a Svjetlosti odgovaram :Nisam se smijala ,no razmišljala i zaključila
    kako je djelotvorno napisati pjesmu koja te povuče,dotakne i otvori špinu
    /slavinu/ kroz koju poteku misli neometane ničim ,vođene emocijom i takve oslobađaju ,zbog te tvoje radosti koju osjećam i ja sam radosna
    ps ..nasmijala sam se jedino kod tvoje konstatacije “Nisam lud koliko je ludo misliti da sam lud”
    pozdrav ti pjesniče

  7. boba grljusic
    13/06/2012 at 9:57 am Permalink

    Dinko ,jasno i tebi hvala

  8. Jim Corbet
    13/06/2012 at 11:17 am Permalink

    Većina nikad ne spozna
    bit vremena
    kraćeg od trena

    Jako lijepo Boba, pozdrav !

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.