Koliko sam riječi prolio, u bunar očaja izlio Svaka kap je bila bitna, Nisam pitao smijem li se boriti sa tuđim pogledima Sve je bilo jasno, Utroba zemlje
Kategorija > Misaona
Mir
Na stijenu dođoh kasnije no inače skupa sa suncem nekako lako zajedno smo zašli u dan more je osupnuto izrazom moga lica šumilo ispod glasa nakon punog sata dodirom dlana pozdravih stijenu s prsima punim topline okrenuh se sjeveru tamo su planine
izazvana “Tamnom stranom duše” J.Corbet
Sama dotakni svoje lice kao da ga netko koga želiš dotiče veseli se jer imaš sebe osjeti da postojiš podigni pogled pobjednice da ne bude kao jučer danas pođi svijetlom stranom ulice
Srcem oslikan šal
Postoje neki trenuci i pogledi koji pale sve u nama vatri na izdisaju krade se zadnja iskra dostatna za neki novi plamsaj u sivkastom danu pomisao na prvotni plam od mene učini vatromet a dan sivilo prikriva srcem oslikanim šalom
Nekako, baš u sumračje
Nedostaje rame uz moje razlog za razmicanje zastora rastvaranje prozorskih krila kako bi se zagledali u cvatuće grane i u dosluhu jednodušno udisali miris što dostiže vrhunac nekako baš u sumračje
Frane
Frane Prepoznah u povijenom ramenu i koljenu u teškom hodu skutrenu brigomoru samo je kratko podigla pogled prema gore ima nešto medu zvijezdama otrgnuto njezino tako tiha iz vidokruga išcezla umjesto nje ispracam zalaske i slušam sumrake
S gutljajem kave
Nije zazvučalo krasno pitanje trabam li što promjeniti upućeno nikome otužan bi izostanak jeke moram progutati vlastite misli s gutljajem kave iz tankobridne šalice /bilo je to otmjeno vrijeme /
I to će proći
Kad tuga dosegne besmisao tad ni u sebi ne govoriš glasno lepršaju ti ruke obranom nad tamnim neznano čini se sve znano silinom nemoć nadire čekaj osluškuj i to će proći ja znam
OPORUKA
l i n k ne kopaj mi grob i ne stavljaj u besmisao ne želim nikakvo obilježje kad umrem niti križ, niti svijeću, niti ime ništa ne želim zašto da mi ime trune na nekom drvenom križu, ili blijedi uklesano u nekakav mramor spali me u pepeo pretvori, popni se na […]
Iza šutnje
Tik do a iza šutnje utekla sam bar sam mislila da odista jesam ona žamori opet me mori zašto baš mene slušam je stišavam varam umom bistrim htijenje
