Nekako, baš u sumračje

04 svibnja 2012 Autor: boba grljusic 8 Kategorija: Misaona

Nedostaje rame uz moje
razlog za razmicanje zastora
rastvaranje prozorskih krila
kako bi se zagledali
u cvatuće grane
i u dosluhu jednodušno
udisali
miris
što dostiže vrhunac

nekako
baš u sumračje

8 komentara za "Nekako, baš u sumračje"

julija
04/05/2012 at 10:39 am Permalink

Teško je sam udisati ljepotu oko sebe. Zna boljeti 🙂
svjetlost
04/05/2012 at 11:08 am Permalink

“kako bi se zagledali
u cvatuće grane”

Veliki je dobitak PJESMOM nadoknaditi izgubljeno! A ti to radiš virtuozno!

Lijepo je oko sebe, ovako, imati društvo PJESNIKA!

Srdačan pozdrav!
faiza
04/05/2012 at 11:20 am Permalink

sve te male ali vfelike sitnice nedostaju da boli
pozdrav:)
dragica meyer
04/05/2012 at 12:39 pm Permalink

“i u dosluhu jednodusno”
Osecaj usamljenosti i ceznje si jako dobro docarala. Pozdrav 🙂
Jim Corbet
04/05/2012 at 1:10 pm Permalink

Na kraju dana osjetiš samoću i otvaraš prozor ne bi li ušao tračak vedrine, baš kao Sir Anthony Hopkins u filmu – Na kraju dana –
Lijepo Boba, pozdrav i 🙂
Pippo1906
04/05/2012 at 6:51 pm Permalink

Samoća se osjeća, ali je predivna u tvojoj pjesmi.
LP Boba
stefi
04/05/2012 at 8:25 pm Permalink

Nedostaje rame uz moje
Samo rame bilo bi dovoljno za dohvatiti vrhunac ljepote.Prelijepo Boba.
songfordead
05/05/2012 at 5:06 am Permalink

nekako…
baš mi se dopada
jutro
SFD