Nekako, baš u sumračje

Nedostaje rame uz moje
razlog za  razmicanje  zastora
rastvaranje  prozorskih krila
kako bi se zagledali
u cvatuće grane
i u dosluhu jednodušno
udisali
miris
što dostiže vrhunac

nekako
baš u sumračje

8 komentara za "Nekako, baš u sumračje"

  1. julija
    04/05/2012 at 10:39 am Permalink

    Teško je sam udisati ljepotu oko sebe. Zna boljeti 🙂

  2. svjetlost
    04/05/2012 at 11:08 am Permalink

    “kako bi se zagledali
    u cvatuće grane”

    Veliki je dobitak PJESMOM nadoknaditi izgubljeno! A ti to radiš virtuozno!

    Lijepo je oko sebe, ovako, imati društvo PJESNIKA!

    Srdačan pozdrav!

  3. faiza
    04/05/2012 at 11:20 am Permalink

    sve te male ali vfelike sitnice nedostaju da boli
    pozdrav:)

  4. dragica meyer
    04/05/2012 at 12:39 pm Permalink

    “i u dosluhu jednodusno”
    Osecaj usamljenosti i ceznje si jako dobro docarala. Pozdrav 🙂

  5. Jim Corbet
    04/05/2012 at 1:10 pm Permalink

    Na kraju dana osjetiš samoću i otvaraš prozor ne bi li ušao tračak vedrine, baš kao Sir Anthony Hopkins u filmu – Na kraju dana –
    Lijepo Boba, pozdrav i 🙂

  6. Pippo1906
    04/05/2012 at 6:51 pm Permalink

    Samoća se osjeća, ali je predivna u tvojoj pjesmi.
    LP Boba

  7. stefi
    04/05/2012 at 8:25 pm Permalink

    Nedostaje rame uz moje
    Samo rame bilo bi dovoljno za dohvatiti vrhunac ljepote.Prelijepo Boba.

  8. songfordead
    05/05/2012 at 5:06 am Permalink

    nekako…
    baš mi se dopada
    jutro
    SFD

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.