Očima traži mi dio nutrine pogružena u trenu pohlepu prepoznajem ako joj se dam mjesečev prsten pasti će u prazno u njega zadjenut stih tišinom zamrle riječi u nesigurnom pomaku usne u jedno ne moje ja staje pohlepa čeka navikla da uzima ništa joj ne dajem
Kategorija > Misaona
Špinaker
Dva se vitra nad jedriljem tuku onaj stvarni i onaj kojeg nima špinaker mi probužale tice vanka lito, a u meni zima.
Umijeće
Izgovaram duge meke riječi s namjerom da usporim vrijeme u kojem brzo prisvajam bogate sitnice za svoja siromašna predvečerja na mjestu sraza mora i kopna kad ono poželim da sam kamičak koji uzdahne i odahne kad osjeti zagrljaj
Varljivo
Svaki je dan više manje isti izuzev onog u kojem pristajem biti dijete ono koje mjesečevim korakom išeta iz zbiljnog / nitko ne vidi kako me nema/ uživam jednostavnim ljepotu stvarnu i onu mišljenju po povratku mirnije grlim svoju zrelost i prevare
Ljubav se iselila
Bila je ruka što vrata otvara bio je prsten od svjetla bila je ona koja pristaje pozvana sad nosi ispranu košulju luđakinje stvarnost – osinjak širi se posred njezina lica nisi je znao voljeti bilo je premalo pa je nije dotaklo i previše pa je silinom ubilo smijeh je njena poražena jeka ona čeka
loše odrađen čin
Koliko sam riječi prolio, u bunar očaja izlio Svaka kap je bila bitna, Nisam pitao smijem li se boriti sa tuđim pogledima Sve je bilo jasno, Utroba zemlje
Mir
Na stijenu dođoh kasnije no inače skupa sa suncem nekako lako zajedno smo zašli u dan more je osupnuto izrazom moga lica šumilo ispod glasa nakon punog sata dodirom dlana pozdravih stijenu s prsima punim topline okrenuh se sjeveru tamo su planine
izazvana “Tamnom stranom duše” J.Corbet
Sama dotakni svoje lice kao da ga netko koga želiš dotiče veseli se jer imaš sebe osjeti da postojiš podigni pogled pobjednice da ne bude kao jučer danas pođi svijetlom stranom ulice
