Očima traži mi dio nutrine
pogružena u trenu
pohlepu prepoznajem
ako joj se dam
mjesečev prsten pasti će u prazno
u njega zadjenut stih
tišinom zamrle riječi
u nesigurnom pomaku usne
pogružena u trenu
pohlepu prepoznajem
ako joj se dam
mjesečev prsten pasti će u prazno
u njega zadjenut stih
tišinom zamrle riječi
u nesigurnom pomaku usne
u jedno ne
moje ja staje
pohlepa čeka navikla da uzima
ništa joj ne dajem
Suzana Marić
julija
14/05/2012 at 6:26 pm Permalink
Uh, Boba, zatvorila si misao. Pohlepa, možda požuda pretvorena u pogled želi ovladati bićem, ali se ono ne daje, ne njeno je odlučno, konačno.
Prekrasna slika je mjesečevog prstena o koji je zadjenut stih.
ako joj se dam
mjesečev prsten pasti će u prazno
u njega zadjenut stih
osjećaj, stih, poezija, sve će biti isprazno, neće odjekivati dušom. Pozdrav Boba 🙂
14/05/2012 at 7:42 pm Permalink
I nedaj joj nista…… 🙂
Jako misaono, jako dobro.
LP
14/05/2012 at 8:20 pm Permalink
pohlepa čeka navikla da uzima
ništa joj ne dajem
pohlepa je čudna stvar
noć
SFD
14/05/2012 at 8:24 pm Permalink
“Mjesecev prsten pasti ce u prazno…” Bravo Bobo1
Lijep pozdrav!
14/05/2012 at 9:16 pm Permalink
pohlepa čeka navikla da uzima
ništa joj ne dajem
Ne daj joj ništa, ni stih da pjesma traje.Lijepo Boba.
14/05/2012 at 11:47 pm Permalink
jako zanimljiva pjesma
15/05/2012 at 8:09 am Permalink
“mjesecev prsten pasce u prazno
u njega zadjenut stih
tisinom zamrele rijeci”
Fantasticno Bobo! 🙂