Mračno je i tiho
Polako se primičem gradu
našeg prvog susreta
Dočekuju me isti stari oblaci
gomila ljudi bezizraznih lica
ugašena svjetla i hladni hotelski zidovi
Baš onako kao kad si pjevala vjetru
pripremajući naše poznastvo
uz čaj za dvoje
i šum predvečernjih tramvaja
Snošti sakav da ti dojdam…
Bilo je nešto tajanstveno
u ovoj pjesmi
koja je tekla je kroz mene
kao rijeka
dok sam ispisivao
po oblacima tvoje ime
pokušavajući da doletim
do tvojih visina
Po njoj pamtim jedno proljeće
dododir tvoga dlana
sve nježnosti rasute po
ulicama i parkovima
jednu mladost koja se osipa i nestaje
kao list nošen jesenjim vjetrom
Ostaje samo tvoje
beskrajno srce
usnulo u naručju vremena
14/05/2012 at 9:22 pm Permalink
Svoju poeziju često vezuješ uz motiv gradova i hotelskih soba. I unosiš u te motive čistu, nježnu, pravu poeziju. Pozdrav Sumiko. 🙂
14/05/2012 at 9:48 pm Permalink
pripremajući naše poznastvo
uz čaj za dvoje
i šum predvečernjih tramvaja
lijepa pjesma, noć sfd
14/05/2012 at 10:28 pm Permalink
Sjetni stihovi na tvoju omiljenu tematiku.Gradovi novi i nepoznati,gradovi mladosti.U tvojim pjesmama si vjeciti lutalica.
Srdacan pozdrav!
14/05/2012 at 11:41 pm Permalink
dobra pjesma ,opusta,ne unosi nemire…
15/05/2012 at 6:30 am Permalink
Sanjar … moj prvi dojam.
Zamišljam kako uz sebe uvijek imaš papir i olovku i zapisuješ svoje misli – na proputovanju … kroz život, osvrćeš se, zastajkuješ i koračaš dalje. Volim tvoju poeziju Sumiko.
Lijep pozdrav !
15/05/2012 at 6:52 am Permalink
Tvoje pesme su nostalgicna secanja koja nas provode kroz tvoj zivot, uzivanje je putovati sa tobom 🙂
15/05/2012 at 7:11 am Permalink
tračak melankolije
ugodan
15/05/2012 at 9:18 am Permalink
Prelijepa pjesma 🙂
15/05/2012 at 9:32 am Permalink
i šum predvečernjih tramvaja
pripremajući naše poznastvo
kao list nošen jesenjim vjetrom
Ovi stihovi me neodoljivo podsjećaju na meni dragu – Ne daj se Ines –
Imam dojam kao da te podsvjesno ponijelo u žaru pisanja, to se i meni događa, dakle nije ništa loše, pjesma je predivna, tvoje pjesme su mi ponajbolje kad je u pitanju slobodni stih bez rime, zaista pišeš jako lijepo, pozdrav Sumiko i ne zamjeri na mojim asocijacijama 🙂
15/05/2012 at 11:57 am Permalink
Eh… divna pjesma.
Pozdrav pjesniku!
15/05/2012 at 3:16 pm Permalink
puna sjete…
odlična
pozdrav Sumiko
16/05/2012 at 8:11 pm Permalink
Dragi Sumiko,svaki tvoj stih je ljepota prošlosti nedosanjane i još uvijek čežnjive…stihovi zastali u vremenu…kao da lebde negdje u izmješanom prostoru tvoje prošlosti i sadašnjosti …fantastično napisano!
Osmjeh topline ti ostavljam! 🙂 I jednu lijepu pjesmu…
http://www.youtube.com/watch?v=Q7MIfpYmoxQ