okrunjen šapatom sluđenog čarobnjaka ide još, dok nije mraka jer snovi se sanjaju ako smo svjesni svoje bolesti
Kategorija > Misaona
Čuješ li
Otišli su svirači ptice u kljunovima nose violine prazna je soba i ona druga prazna je cijela kuća korak mi pahulja pjevam tišinu čuješ li
Umor
Okašnjeli sumrak ulište zapada prima trne dan ona ispire rublje,rublje i ruke zatočih kretnju bjelinu i umor što je prelama u struku hod joj pratim dok trudna ulazi u kuću
Ono iza,ono prije a sad
Ono daleko što je ostalo opstaje kao urokom dotaknuto traje u tebi snagu žudnje troši i potrošilo je tvoje tijelo smiruje rijetko novim nemirom zazibaš noć sad se žudnja samo nekim drugim imenom zove
kao kap krvi na ruci
Kao izgubljena knjiga Postoje one riječi koje bježe i one koje se naslađuju neuspjesima drugih
čudovišta čudnih nakana
čudovišta čudnih oblika, čudnih lica čudnih navika, prilaze mi pitaju me: što ti to radiš sa olovkom u ruci
bijela boja nestala je poslije rata
vatra u nama sudbina kleta što se smije iza ugla pijanom vozaču pokazuje u nas
Ja hodam prva
Nedostaje sitno pristajem i na manje u zalog za mir odustajem od dijelića sebe nije to predaja to obmana je znatiželjnicima drži usta otvorena
neshvaćena kocka
bodljikave zrake i probušeni mjesec što se spuštaju na zemlju koja je posuta ostacima jedne civilizacije (izgubljene u povijesti planetarne generacije)
