Ovo ranjeno srce satkano od bola, zbog tebe je sada podijeljeno na pola, a ti tražiš da se odreknem svega u što sam godinama slijepo vjerovala.
Kategorija > Misaona
Milan Drašković “Senka moje duše”
Pri harmoniji sveta nebo naše skriveno, uz pokornost sutona tajni talas nežnosti, za ugnjeteno srce spram zvezde ugašeno, ljubav kad odumire mulj uspavanih strasti.
Lorena Vojtić “Zanavijek”
Ona nikad ne može biti potpuno sretna… . Za vratom joj već tisućljećima diše neobjašnjiva, ničim izazvana – neprolazna sjeta. . Kontroverzna avangarda sklona skandalima – najbolji je opis njenog buntovnog mladenaštva.
Milan Drašković “Izmišljotina vatre”
Pravila i predlozi svakodnevice reči, kroz zavijanje neba svetlosne iluzije, pri dodirima noći sve usamljene reči, s oblakodera noći skok crne ambicije.
Milan Drašković “Vražja mašta”
Prikrivene poruke simbola alhemije, pod velom ambicije faustovska priroda, konstatujući senku četvrte dimenzije, prevučena patinom čaša kralja Džemšida.
Lorena Vojtić “Pluton u petoj kući”
U snove mi ponovno dolaze neznani duhovi predaka, starinske sjene – nekih minulih stoljeća. Noseći morbidnu crninu, miris prošlosti i talijanske korijene, nemaju jasno definirane namjere.
Suzana Marić “Anđeli mole za mir”
Dok Zemljom zlo hara, Slavi krvavi pir I svijet se u pakao pretvara Anđeli plačući mole za mir.
Lorena Vojtić “Odgođeno skončanje”
Gotički prizvuk gorkog razočaranja trgnuo me iz astralnih projekcija. Što sam to upravo doživjela? Nastupila je smrt, ali Bog je pomaknuo sat unazad, kako bih stigla preokrenuti sudbu.
Milan Drašković “Iščašeno pero”
Pisati levom rukom pohabane listove, ruzmarina izdanak prazne svakodnevice, nalik žiletu zraci tu gde potiru snove, čežnji kad se odoli spram zvezde-padalice.
Rijad Arifović “Priča o vremenu”
Ispričaću vam priču koja se, opijajući nas lakom tugom, sama ispisuje, u noći punog Mjeseca. Priču bez imena koja miriše na ljude na samoću na bolnu tišinu na stari komšiluk na nostalgiju i ima okus tuge i hljeba.
