Dok vrijeme razlomljeno udahom bure vrtloži svoje kosti kazaljkama kamenoga sata, ja umirujem ovaj dan na bedemima svijeta, ispraćajući galije smrskanih duša prema kraju gdje Bog svetkuje kanatu sjetve svoga lica.
Kategorija > Misaona
Kristalne kosti
Danas je dijete kristalnih kostiju u trenu dozrelo pred suncem. Danas je žena očiju poput vrela u materište posadila svoju već rođenu djecu.
Reanima
S pročelja mog tijela kaplje tisućljetni umor i natapa vrijeme prizorima utamničenih mrazeva. Neodživljeno se sunovratilo s golgotskih visova u udolja gdje djetinjstvo još pije bistrinu žara onih koji žive. Žalo sad miriše na paklinu. I masline plode oporost danu. Sve prijetnje neba i zemlje porođene sa mnom vrisnule su u buci snijega. Na […]
Niska
U misao nanizana ko kruna od slada, niska od smokava i od lovora zlatna oko moga čela ustrajno zori. Al’ misao je umorena, i slad je ta od zemljane boli.
Nikta
Ona dolazi u krugovima, kad svoje lice porinem u vrijeme gledajući sahrane riječi čije kćeri nisu moje kćeri. Ona dolazi u krugovima, ispunjujuća i sveobuhvatna. Udah hvatam okomicom koju rijetko ispužem do kraja. Među blijedim asfodelima krijem svoju smrt od sebe i ljubomore zvijezda. Ja nemam oproštenje da me izbavi, jer toliko je crnine pod […]
Stan
Moje su oči prozori, a lice bedemi stana iz kojeg izlazim jedino riječima, da nečujno dodirnem misli repatice što padaju na moju kosu u kojoj se igraju vječnosti.
Ako budeš među nas dolazio
Ako budeš među nas dolazio ne čini to ovjenčan sjajem uzvišen i moćan, jer sva će vrata za tebe biti otvorena. Ulice će mirisati na smirnu i tamjan zlato neće biti dovoljno dobro da te podvore. Rub tvojeg skuta će cjelivati a pogledi će biti smjerni. *
