Kategorija > Misaona

Neću biti pjesnik izliven u broncu

Pročitaj cijelu poeziju

Još jedan dan se gasi

  Još jedan dan se gasi Otavljajući grimizni trag na nebu I nestaje u prošlosti. Još jedan dan,sat po sat odlazi U tamu, zazivajući svjetlo jutra. A jutro će novo doći, svanuti U novim bojama.

Pročitaj cijelu poeziju

Put ožiljaka

Uputi se k meni. Hodište svoje lako ćeš naći. Čelom prijeđi duž ožiljaka neba i u njih porodi tjeskobnost voda i neplodno korijenje oseka.

Pročitaj cijelu poeziju

Koraci

Vode prema budućnosti Maleni,a puni mogućnosti. “Kamo sada?” postave pitanje I krenu u svoje prvo skitanje.

Pročitaj cijelu poeziju

Rumor

Tko će mene, tko li će zlosretnu mene iza korova svijetu prišapnuti? I tko će moje šetnje iskoračati niz perivoj zimzelenih? (Premalo je ničeg u ovom rodu koji rumori iz krvi i svjetla, koji ni iz čeg tremori duž zidina svoje samote.) Tko će o svoja rebra ovjesiti sve moje žalobnosti i biti gorostas u […]

Pročitaj cijelu poeziju

Probuđena

Svoju stazu iskoračati moram, ranu po ranu od zemlje i vriska. Kad zazidam sebe sred stamenog stiska i kosti smrskam u bjelinu straha, povijena u vrijeme žetve svejedno ječat ću iz vlastitog praha. Riječ nad čelom što iz kamena me žari, ni oči smrti osniježiti ne umiju. Probuđena, ja ću dotaknuti jutra što pod vjeđama […]

Pročitaj cijelu poeziju

Rodu čovjekovu

Nagu te ćutim. Za zvijezdom svojom bezgrešnu slutim. U kamenoj zvonjavi boli krsne onaj dio ljudskosti čvrsne što tebe mrska u čeonoj kosti i gladan svijeta od tebe posti. Rodu čovjekovu istok si crn gdje čemer srčeš ko svoju krv. Ranama nalik, mesu tmina, žarna pasija nama si svima.   Nagu te ćutim. Za zvijezdom […]

Pročitaj cijelu poeziju

Posljednji ples

Pročitaj cijelu poeziju

Bez pristanka neba

Bez pristanka neba bol je osrebrila sva čvorišta moga sna i na čokotima crnog uštapa množi dotrajala življenja u kolajnama smrti. Ruke ukapam u plićine žerava ilinštačkih, da ne budem berač crnoplodih grana iz kojih vrije patnja čovjekova.

Pročitaj cijelu poeziju

Neodzlaćeno

Mjesec korača za mojim raskorakom između samoće i gladi za snom, a ja mu izmičem svaku kamenu stopu i ulicu u kojoj miriše moje neodzlaćeno djetinjstvo. O najviši bedem miholjske tvrđave vješam kosti vremena koje otkucavaju ponoć svakoga sata, dok bura liže krv mojih misli o Žalu na kojem zori Bog. On je među tvrđama […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts