(trenutno) Plešem osjećam tišina mi zavidi i dah na staklu miruje ne liči mi to na njega
Kategorija > Tuga
možda me neće prepoznati
U ogledalu ćutanja izrastao dan u sivilo neko Na gustim krošnjama vrane i gavranovi čekaju Stojim na semaforu i posmatram crveno Gledam oni još čekaju. (zeleno je) Prelazim ulicu i smejem se na grčkom možda me neće prepoznati možda
kiši mrzlo
I radost i tuga sa tvojih usana na mom tjelu kiši na daleko Na mjestima gdje te ljubim umiru leptiri ljubomorni na milimetre ljubavi što nam poslednji put kiše na septembar Kiša je noćas pala tanko po zemlji i krovu samo ova naša još uvjek kiši (kiši mrzlo)
Ti odlaziš
Gledam te, pakiraš kofere one prastare, prašnjave, što godinama zaboravljeni su ležali na starom tavanu koji svaku uspomenu čuva.
Još jedna pjesma
Nije ovo još jedna pjesma za tebe tugom pisana jer ni u tužnoj pjesmi nema tebe bez mene,
Grad bez osmjeha
Hodam, poznato- nepoznatim gradom teška ,umorna koraka, glavu nebu uzdigla pitam oblake, lutalice nebeske stanuje li još uvijek tu onaj što je sreću kovao zvijezdama i proljeća sijao trčeći parkovima. Živ li je još u ovom gradu onaj, što praporaca zvon smijehom je ulicama prosipao, pticama u gnijezdima poljupce slao i osmijehe na lica mamio. […]
