U osmjesima punim natruha prepoznavala je nepoželjne trunčice nadolazećeg dotakli niste grožđe ni vino noć je polako zašla u šutnju ispred ste pogleda onih iza vas dovoljno iza onih ispred vas nitko nije vidio kraj
Kategorija > Uncategorized
reč
Krovovi nad gradom Krovovi u meni Ćute Na more mirišu Pamte reči trgova Svoje torbe sirotinjske Pamte i ćute Kada se poseče na reč I more ćuti I more I mi
Na raskrsnici vjetrova
Bilo je ljeto ili možda proljeće, više se ne mogu sjetiti, sreli smo se na nepoznatom mjestu i pričali dugo, dugo tražeći naša srca koje je ukralo vrijeme ta nevidljiva zvijer Bila je zima ili možda jesen, više se ne mogu sjetiti, noć je letjela iznad grada kakva noć Padao je snijeg boje višnje po […]
Sujeta
Dok je nezasitnu sujetu hranila prslo je ogledalo dok se u njega gnijezdilo nadmeno lice njezino za tili čas promjeni boju jutro uspori kretanje dan i sunce zađe nad njezinom šutnjom
O,bar da neko diše kraj mene
Nemiri prijete jačaju sužavajući prostor istiskuju zrak smiraj mi treba O, bar da neko diše kraj mene iščekujem more osjeća pa izvalja školjku tik do moga uha ona huči utjehu nitko ne diše blizu tebe ali hoće pričekaj
Nije lako ali moguće je
Posve sakriti tragove nesna i nije baš moguće nakon trena kad pojmi se izdaja ni plakati nemaš s čim ima bit da je posljedna suza bila baš u dijelu srca koji se otkinuo čini se bezbolno pa se vraćaš u prošlo u znano jer tamo je lako naći ono s čim se prikriva stvarno
Grad u kome kiša ne umije da plače
Vraćam se u grad svoje mladosti grad u kome se vagala svaka izgovorena riječ grad u kome se ljubav izjavljivala oprezno kao da se gazi po razbijenom staklu grad u kome u poznu jesen još dozrijeva jabuka u bašti iza male kuće okrečene u bijelo ispod koje sam skrivao svoje tajne grad u kome se […]
