Kategorija > Uncategorized
OKAMINE
Pust je hram mrtvih bogova u koje raja ne vjeruje, Svi plamni izgoriše do kraja; I mnogo riznica sad u zemlji hrđa,
Neuhvatljive uspomene
Ne tako davno drhtao sam slušajući tvoje pjesme koje, bez finesa što zamagljuju suštinu stvari, pjevaju, djevojački nježno,
Proticanje
U kutu jutra mirujem osluškujem protok vremena strast je moja samo moja vuče se dan trošeći trećinu ništa ne moram do noći tad će mjesec darovati očima svjetlosti trak za miran san
Neporecivo
Kao neporecivu riječ U sebi te čuvam dječački nasmijanog u rijetkim časima dok se život u tebi odmarao bezazleno misleći o tebi u nadnaravno se otiskujem Izbavljam se
Prisvajanje
Mirna prati crvenu crtu zapada tu nježnu ogoljenu zraku oko iz znanog razloga spušta kapak ne odvojivši se od ljepote /umije snatriti/ često ih proučava jer tako postaju njezini čineći je ženom koja jest i koju poznaje
Laž
Obećaš puno toga s osmijehom na gole mi dlanove pada otežala riječ pristajem nadati se u nedogled nečemu što zaslužuje zaborav
