Kategorija > Uncategorized
Zašto ne priznam
Sputao usnu zaptivak srca tvoreći tešku prepreku za riječ od ranog iutra rominja kiša od ranog jutra traje šutnja u predvečerje pripremam čaj od jasmina tek kako bi zaposlila prste i toplinom pokrenula usne staložena raščlanjujem dan promatram otkriveno ali to već znam ne znam samo zašto ne priznam
A ON ŽIVI
Sjedi jato gavranova na ruševinama opustošenog grada, u skamenjenoj pozi, mramorna lica motre borbe hrabra srca ratnika, u sjeni čarolije sivog kada, šapću zadovoljno zloglasni bozi.
NIZ
Život čine trenuci u neprekidnom nizu zbijeni jedan do drugog nerazdvojivo blizu. . Jedni donose sreću drugi tugom grizu smjenjuju jedni druge bezobrazno blizu. Do zadnjeg trena u tom zbijenom nizu malo je vremena i uvijek bolno blizu.
Kao perce
Kad proplače nebo i dan kada se zatamni Stisnuto nešto u nutrini pomakne se Više u lijevo kao da zna zašto. Nisam sigurna da ja znam zašto Samo pomislim tako će biti i tada, Kada to stisnuto odleprša bez krila, Lagano, lakše no perce na povjetarcu. Hoće li proplakati nebo to ostaje Drugima vidjeti. 14.04.2017.
Nenaslovljeno
U prvoj noći sanjam u drugoj presanjam u trečoj se budim i ponavljam takva donekle smirena hodam do mjesta i trena gdje dan predaje krunu i žezlo tami tada mi opet započinje prva noć
Nestati (gazela)
Kada bih mogao samo nestati Negdje daleko, negdje duboko, samo nestati Pohranjen u utrobu potonuloga staroga broda U prašini izgubljenoga životnoga puta, želim samo nestati Sporedni lik u radnji neke zaboravljene knjige Skriven u kutu prašnjave ladice stare, samo nestati Kad mogao bih ne biti dio ovoga svijeta U grotlu neke svemirske nemani, samo nestati […]
Melankolija
Spustila se tik do mora kako bi se oslobodila umora od sretnih sjećanja iznad nje tmasti oblak miruje iz njegova središta crna ptica utekla na njena svinuta koljena se spustila između kljuna i usne teška tišina caruje
