Tog kišnog jutra bijes se budio u sjenovitom kutu moje zjene shvatila sam da te opsjeda da podmuklo otima našu postelju onako tamna, mirisna, zavodljiva,
Kategorija > Uncategorized
Oslobađanje
Priznati bijeg iz svagdanjeg u svijet crnih tišina i bijelih dlanova obilježenih linijom srca u svakoj usnula riječ u negovoru progovara pjesma nemoć kleči pred njom
Vraćanja
Misli plašljivo prolaze samoćom, pa kadšto umorne zastanu u bunilu snova, kadšto u vrevi riječi, dok pod kasom noći, i do zadnje zvijezde praskozorja, mjesečev srp žanje stepske trave, da vlati polegnu kao meki mah na svim putevima, kojima se vračaš s pjesmom za utihnute balalajke.
Rijeka zaborava
Mali sedefasti biseri sjećanja otkotrljali su se kojekuda kao sićušne kristalne perle
Ludilo
Još danas ili je to možda bilo jučer plovili smo niz zelenu rijeku punu virova osjećam pored sebe sve ili to poplavljene uspomene zatiru preostale sne
Kapučino
Nostradamus, kalendar Asteka, Sodoma i Gomora, žuta štampa i neke doktorske disertacije, relativno iskazuju, da se bilijuni godina zbijaju u crnu rupu.
Utjeha mora
Kad se more i ja susretnemo na znanom mjestu samoća samuje more tišinom pita tko ti je ukrao osmijehe s lica ne progovaram samo mislima odgovaram povrjeđujem sama sebe dopuštajući nedopustivo more šumi -razumijem a je se malim osmijehom nasmijem
Tama u duši
Omotana injem među uštirkanim plahtama gdje se tišina otela tami i pustila da teku zjene po hladnim koljenima krv pod noktima u groznici ječi poput plime i oseke razvlači dušu po plićaku muljevitu nije marila za bijele ruže i zipku nadohvat ruku samo je htjela kose raspletene na poljane nebeske tamo gdje je njegov osmijeh […]
