Kategorija > Uncategorized
KAMENI POLJUBAC
Ponovno se vraćam nakon dugog bijega, u toplinu sobe i u svjetlost lampe. Ponovno tu čitam neke stare knjige, sve je ovdje isto kao davno nekad. Još na mome stolu ta skulptura stoji, u zagrljaju pripijena dva kamena tijela.
U san bih tvoj ušla
U san bih tvoj ušla i podastrla san svoj ja sanjar tebi sanjaru stišat ćemo se u još tiše umijemo mi to u san bih tvoj stala cijela u san koji je zaposjeo kuću podno brda od soli nad kojom noć se kristali u san bih tvoj kaži mi jesam li bila
Tvoje je nebo
Daleko si mi ti do mene ne dopire tvoje živo a bez sam kao mrtvo more zatiču me misli neke ni nalik mojima ne dotičući tvoje ono što pamtim uporno ponavljam kao šaputanje prije sna možda noć može ono što ne umije dan
O danas
Čekam neka prođe nužno prolazno kroz ovaj dan smjenjivi čas se sunce pojavi čas ga oblak zakloni i skrije sitan bih nemir nekako progutala ali u duši mi golub prevrtač
