Kategorija > Uncategorized
Onako kako znam
Nemir govorim polako na moj način olovnim glasom polako ponavljam nemir sam nadamnom nebo se žuti mučno vilu oblakinju to ne dotiče prečesto u oblake joj diram ne pitajući nemir sam i njoj se molim /ipak/ do mene stiže jekom još više voli
Pustio si me da prođem
Nakratko zastadosmo prenosila sam ti misli samo misli nijema opuštena nasmiješena u drugom smjeru malim koracima mjerila sam cestu
Sjećanje
Meko i prisno poput večere nedjeljom sjećanje u svilenom skriveno zaposjelo postelju široka sam otvorena zjena noć se u njoj ogleda dugo
Dok kiša romori
Romor kiše pretvara mi misli u žute leptire sapetih krila Na odmorištu Negdje onkraj uma modre se kupine i trnje Iza tratine miriše mokra zemlja Udišem miris koji doziva Mahnula bih rukom ali nikoga nema
Tišina devet
Osjećamo je istim čulima porobljava nas jedna kao tišina devet opet kao prvi put mi se ipak dodirujemo šutnjama strasno i osluškujemo i čujemo se jasno
