Kategorija > Uncategorized
Za čim li to posežeš
Obično u suton šutnju kao osnovu kroz usne provlačiš mirnoćom oka zapadne kapije otvaraš kroz njih zamiču sunčeve kočije zastaješ za čim li to posežeš dok dlanove prema nebu otvaraš
Svim je mukama trun hrabrosti dosta
Svim je mukama trunak hrabrosti dosta Svih suza potok u jedan stane smijeh Kad s trna bolno ječi uplakana muza prosta Dignimo glavu u prijezir dušmana svijeh.
Šapućem mu dan
Ljuljam mjesec u naručju dok šapućem mu dan odajući mu tajni izvor sreće više nije kao što je bilo netom prije no što je zašlo sunce nasmiješi se mjesec meni kao djetetu i još jednom pa nestane za brijegom šutke
