Mjesečarim noćas šutnjom samo preglasno mislim razmičem nebo
Kategorija > Uncategorized
Dvije kapi kiše
Ti i ja smo dvije kapi kiše I ne događa se duga često Proljeće nas zagrljene njiše Zemlja nam čuva isto mjesto.
Lipanjska kiša
U skorenom vosku mirisne svijeće Izdahnuo plamen noćne ekstaze, Osušilo se to livadno cvijeće Pa vene porculansko srce vaze.
Ne mogu ti lagati
Tražiš da ti pričam o životu kako započeti priču na umu grumen soli a izvor voda daleko ne mogu ti lagati istinom ne želim te plašiti kradem ti dodirom toplinu lica i žurim
Vratit će se rode
Na zaleđenom jezeru labuda raspršeno perje, s njim zabluda da ćemo i sutra hraniti ptice; nebu lete bijele ljepotice.
Pospanost
Dan mi nepopustljivo vuče trepavice van a meni se spava tako mi se spava u mojoj sobi zidovi su ogledala u kojima se sanje ogledaju
Bršljan
Najteža je ova praznina ruku Crte dlana još čuvaju ti mjesto, Kroz stisnute šake vjetri se tuku Da zauzmu svoj ledeni prijesto.
Ljetne kiše
Ljetne kiše pune su bijesa, Stoljećima snene, tren budne, Ko neželjena djeca nebesa Padaju kroz oblake trudne.
