Crne vode

Trošni pramac broda sada magle vuku

galebu na provi pocrnjelo krilo

horizont je blizu, vidim crnu luku

ne zna bijela ptica što se s nama zbilo.

**

Zašto crni žali, zašto crna voda

sve je tako mirno, bez glasa, bez riječi

i ta crna žena što po vodi hoda

čeka kad će brodić tu pučinu prijeći.

**

Horizont je blizu, žena pruža ruku

nestaje nam boje i misao nesta

zove nas u svoju tajanstvenu luku

zgusnulo se more poput žitkog tijesta.

**

Moj galeb na provi spustio je glavu

naše jedro visi, ne sluša kormilo

prvi puta čujem sad tišinu pravu

rukom pipam srce, ne osjećam bilo.

**

Zrak na sumpor smrdi, nesta miris soli

 more glasno šuti i val se ne pjeni

sve je tako mračno, još me život boli

nismo više bića, sad samo smo sjeni.

 

 

14 komentara za "Crne vode"

  1. songfordead
    22/09/2012 at 4:25 pm Permalink

    Zrak na sumpor smrdi, nesta miris soli
    more glasno šuti i val se ne pjeni
    sve je tako mračno, još me život boli
    nismo više bića, sad samo smo sjeni.

    Marija kao da si opisala jedan moj dan u rodnom gradu, rafinerija sa druge strane ubija a vlada samo klati……..
    super pjesma

    a ona poema nije još gotova, fali mi 15 stihova pa pošaljem,
    naranče

  2. Jim Corbet
    22/09/2012 at 4:55 pm Permalink

    tužno i pesimistično, pjesma mračnog raspoloženja, ne vidim ovdje romantiku 🙂 ali lijepo je napisano, vješto, pozdrav Mare !

  3. blueperlaa
    22/09/2012 at 6:07 pm Permalink

    Prvo si nas razmazila s romantikom vezanom uz more, pa konobe i svakakve delicije, a sada jedna ovako ozbiljna pjesma 🙂 Moram priznati da je osjetno drugačija i u meni budi snažne emocije … nije riječ o opisu tuge koji je zaista dobar, već neka primjesa melankolije i sjete.

    Horizont je blizu, žena pruža ruku

    Slika – kao dva nespojiva svijeta .. jer horizont smatram simbolikom nečega što Žena silno želi a on je jednostavno nedokučiv .. ispružena ruka kao nada. Sjajna ti je ovo pjesma i po meni jedna od boljih tvojih. Da.

    Pozdrav od srca Marija !

  4. Marija
    22/09/2012 at 7:13 pm Permalink

    Hvala na čitanju. Dobro je da svatko na svoj način osjeti pjesmu pa makar to bilo posve suprotno od autorova nastojanja 🙂

  5. Vlad
    22/09/2012 at 7:34 pm Permalink

    Smrt je ta crna dama, ona pruža ruku da ugrabi svoj plijen, a život ide svome ušću, kormilo ne reagira. Družim se time. !

  6. Marko Grubesic
    22/09/2012 at 7:35 pm Permalink

    Zaplet, rasplet, tečno i odlična rima Mare. Veliki si perfekcionista a ne k’o ja: iz trbuha i na dah 🙂 Ipak, možda bi u zadnjem stihu bolje pristajalo; “nismo više bića, postali smo sjeni ?!”
    Lijep pozdrav!

  7. Marija
    22/09/2012 at 7:56 pm Permalink

    Vlad 🙂
    Marko, imala sam tu opciju u vidu, ali sam zadržala ipak ovu soluciju zbog aliteracije s s s s, nekako mi je i zvučno se uklapalo.Iako bi i u tvom prijedlogu ostala ta zvučna figura, a promijenila bi se situacija. Jedan bi oblik postojanja prešao u drugi. I tu je tvoja opcija bolja. Hvala ti što mi sugeriraš, tjeraš na promišljanje, znači mi to. Veliki pozdrav 🙂

  8. stefi
    22/09/2012 at 9:39 pm Permalink

    prvi puta čujem sad tišinu pravu

    rukom pipam srce, ne osjećam bilo.
    Koliko puno težine i boli si stavila u jednu pjesmu tako da i sama pjesma boli.Odlična Marija.
    ISKRENE ČESTITKE ZA ZBIRKU:

  9. sumiko
    22/09/2012 at 10:54 pm Permalink

    Horizont je blizu, žena pruža ruku

    nestaje nam boje i misao nesta

    zove nas u svoju tajanstvenu luku

    zgusnulo se more poput žitkog tijesta.
    pozdrav

  10. marissa
    23/09/2012 at 5:30 am Permalink

    Lijepa pjesma u kojoj dominira osjećaj odumiranja nečeg jako važnog.

    “prvi puta čujem sad tišinu pravu
    rukom pipam srce, ne osjećam bilo.”

    Shvaćam taj osjećaj .Citirati ću samu sebe: “Od tuge do tuge”.
    Topli pozdrav Marija!

  11. faiza
    23/09/2012 at 7:58 am Permalink

    sve je tako mračno, još me život boli

    nismo više bića, sad samo smo sjeni.

    definitivno jedan djelić mene u ovoj pje4smi ima
    lijep pozdrav Marija:))

  12. Marija
    23/09/2012 at 8:24 am Permalink

    Cure i Sumiko, lijep nedjeljni dan vam želim. I puno lijepih pjesama kakve i inače pišete 🙂

  13. dinko1941
    23/09/2012 at 8:49 am Permalink

    Tebi tako dobro idu sve pjesme, posebno one morske, vesele, a evo i ove snažne pjesme oslikane tugom koja zna morem ploviti 🙂

  14. Marija
    23/09/2012 at 11:59 am Permalink

    Sve pokrije ovo naše more Dinko, i sreće i nesreće. Znaš ti, gotovo cijeloga života s njime druguješ, osim onih godina koje smo i ti i ja disali tlo Slavonije. I to ponekad izbije. Lijep pozdrav Dinko 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.