DaljineNasDijele

daljine su ponekad te što nas dijele a dodiri su tako blizu ostvarenja, tik uz klatno staroga sata na zidu što odaje vrijeme kako se kreće, usporavamo korak, ususret smo sa Ljubavlju, snovima koji nas tješe kada ravnica uvijena u bijelo platno tokom zime izmiče nam vješto pod koracima zanosnim
na tračnicama prošlosti dugo sam stajao i brojao čavle zabijene u staze žudnje prema njenim toplim i napetim grudima, zagrljaj njen mio želio sam osjetiti kada su se cigle teških okova nadvile nad moj pogled,
jesam li propao u rupu beznađa ili mi vrata duhovne simpatije krase tek nazore prema životu, crveno je kosu bojila dok sam je gledao kroz razbijena okna, tugu je skrila a mene vukla daleko od neimaštine sreće i poimanja prolaznosti na vješalima mladosti
u ulicu bluda nisam mogao ući sam, njene usne su me tješile dok sam razum gubio, služio se djelima prolaznika alkoholnim vrenjem u grkljanu zadnje pjesme što sam ju napisao i spalio zadnjom žigicom prije nego sam upalio cigaretu usuda
ti i ja na kolodvoru istrošenog grada, suza je skliznula niz obraz moj, znaš i tada sam bio tvoj iako je vještac u meni nabrajao razloge boli, propasti u opsesivno stanje
kriomice si mi se približila, anđeli tame što su mi sjedili na lijevom ramenu nisu te primijetili, zamijetili tvoj naum
povela si me u svijet u kojem Ljepota iskreno poljupcima odaje strast
magija je u tebi koja me je opila, nagnala na bijeg iz ludila, nemira i kaosa

8 komentara za "DaljineNasDijele"

  1. Iluzija
    07/12/2012 at 12:34 am Permalink

    ti i ja na kolodvoru istrošenog grada…
    kolodvori su mjesta intenzivne društvene razmjene. sjediti u čekaoni gotovo je ravno socijalnom eksperimentu…

    lijepo, samo nije za one koji prestaju pušiti 😀

    pozdrav 🙂

  2. sumiko
    07/12/2012 at 9:45 am Permalink

    ti i ja na kolodvoru istrošenog grada…

    pamtim mnoge kolodvore
    pozdrav

  3. marissa
    07/12/2012 at 10:45 am Permalink

    Songi, duboko me se dojmila

    “ususret smo sa Ljubavlju, snovima koji nas tješe kada ravnica uvijena u bijelo platno tokom zime izmiče nam vješto pod koracima zanosnim”

  4. Marija
    07/12/2012 at 10:59 am Permalink

    Misaona? Meni je ovo čista, lijepa ljubavna pjesma. Već neko vrijeme u izraz unosiš sasvim tvoje, neobične sintagme / neimaština sreće / koje također obilježavaju tvoj metajezik. 🙂 🙂

  5. songfordead
    07/12/2012 at 11:27 am Permalink

    čitamo se kasnije, oko 23 h
    na ovoj mojoj ”ljubavnoj pjesmi” mogu zahvaliti Perliti, jer je ona za mene nepresušni izvor
    naravno tada ja pišem o svojoj dragoj
    ali ipak hvala
    a i vama dragi ljudi što čitate moju ispisanu riječ
    naranče, puno pozdrava, sfd

  6. ENEDIEL
    07/12/2012 at 8:29 pm Permalink

    jako lijepa ljubavna sa porukom.zadnja dva reda naj. ( poruka ) pozdrav ni andeli tame nisu mogli nista -ona je tvoje svijetlo

  7. songfordead
    07/12/2012 at 10:37 pm Permalink

    hvala enediel
    puno pozdrava. sfd

  8. blueperlaa
    09/12/2012 at 7:27 am Permalink

    Song, ne znam jesam li od tebe do sada pročitala tekst nabijen s toliko emocija kao što je ovaj … doslovno iz svake rečenice vrebaju čitatelja. Zaista lijepo i dobar je osjećaj kada me neki sadržaj ovako prikuje za stolac … čitam u jednome dahu da bih se poslije mogla vratiti … i želim se vratiti.

    Veliki pozdrav prijatelju !

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.