DaljineNasDijele
daljine su ponekad te što nas dijele a dodiri su tako blizu ostvarenja, tik uz klatno staroga sata na zidu što odaje vrijeme kako se kreće, usporavamo korak, ususret smo sa Ljubavlju, snovima koji nas tješe kada ravnica uvijena u bijelo platno tokom zime izmiče nam vješto pod koracima zanosnim
na tračnicama prošlosti dugo sam stajao i brojao čavle zabijene u staze žudnje prema njenim toplim i napetim grudima, zagrljaj njen mio želio sam osjetiti kada su se cigle teških okova nadvile nad moj pogled,
jesam li propao u rupu beznađa ili mi vrata duhovne simpatije krase tek nazore prema životu, crveno je kosu bojila dok sam je gledao kroz razbijena okna, tugu je skrila a mene vukla daleko od neimaštine sreće i poimanja prolaznosti na vješalima mladosti
u ulicu bluda nisam mogao ući sam, njene usne su me tješile dok sam razum gubio, služio se djelima prolaznika alkoholnim vrenjem u grkljanu zadnje pjesme što sam ju napisao i spalio zadnjom žigicom prije nego sam upalio cigaretu usuda
ti i ja na kolodvoru istrošenog grada, suza je skliznula niz obraz moj, znaš i tada sam bio tvoj iako je vještac u meni nabrajao razloge boli, propasti u opsesivno stanje
kriomice si mi se približila, anđeli tame što su mi sjedili na lijevom ramenu nisu te primijetili, zamijetili tvoj naum
povela si me u svijet u kojem Ljepota iskreno poljupcima odaje strast
magija je u tebi koja me je opila, nagnala na bijeg iz ludila, nemira i kaosa
8 komentara za "DaljineNasDijele"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.