Nesvjesna prohujalih godina,
kao stoljetni hrast zatreperim
preostalim korijenjem ljubavi.
Sve nedaće svoje žudnje
u pjesmu sam pretočila
hraneći dušu ostacima sjećanja.
Sva svoja uzaludna čekanja
na granici jave i bunila
u uzdahe tihe sam zaogrnula,
pa lutam životom dezorjentirana
od točke izronjenog postanka
do utoka u more nestanka.
Dezorjentirana
8 komentara za "Dezorjentirana"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
20/05/2012 at 4:00 pm Permalink
Svi lutamo i trazimo…i ponekad nadjemo mrvice srece.
Lijep pozdrav!
20/05/2012 at 4:06 pm Permalink
Nekad se pogubimo, da nam se i java cini bunilom, tempo zivota nas muci
lepo i mudro Stefi 🙂
20/05/2012 at 4:19 pm Permalink
Mislim da si ti itekako svjesna svojeg vremena, prošlog i sadašnjeg. Međutim, iako napisana u prvom licu, pjesma pokreće razmišljanje o jednom problemu kada se čovjek odjednom nađe izvan svoje misaone kuće, kada duh ode nekud prije tijela. Teška tema jednostavno ispričana. Pozdrav Stefi 🙂 🙂
20/05/2012 at 5:43 pm Permalink
Lijepa lutanja i potraga kroz lijepe stihove, pozdrav Baka !
20/05/2012 at 5:44 pm Permalink
Draga stefi,
pjesnik uvijek hrani dušu.
Ti reče-SJEĆANJIMA- drugi puta nečim drugim.
Veličina duboke duše je da ne može biti zadugo prazna,
eto ja osjetih ipak zrno optimizma.
Pjesma je jako lijepa i duboka
20/05/2012 at 9:50 pm Permalink
lijepa pjesma o prolaznosti/neprolaznosti života gospođo Š.
Nesvjesna prohujalih godina,
kao stoljetni hrast zatreperim
preostalim korijenjem ljubavi.
NOĆ, SFD
21/05/2012 at 6:15 am Permalink
Sve nedaće svoje žudnje
u pjesmu sam pretočila
Štefi, sjajno napisano. Pozdrav od srca !
21/05/2012 at 6:20 am Permalink
Da, nije lako kada postanemo svjesni kako smo usred onoga prije i onoga ispred, ali pjesnik to pretoči u stih i nekako mu pjesma postane brvno preko, most, spona između ta dva stanja. Pozdrav Stefi