Nesvjesna prohujalih godina,
kao stoljetni hrast zatreperim
preostalim korijenjem ljubavi.
Sve nedaće svoje žudnje
u pjesmu sam pretočila
hraneći dušu ostacima sjećanja.
Sva svoja uzaludna čekanja
na granici jave i bunila
u uzdahe tihe sam zaogrnula,
pa lutam životom dezorjentirana
od točke izronjenog postanka
do utoka u more nestanka.