Drvo nepoznatog imena

Do na kraj vremena

slijedio sam tvoj trag

kroz noć bez mjeseca i zvijezda

kao stepski vuk

skrivajući svoje ožiljke

čežnjivim pismima

koje je vjetar raznosio sjevernim nebom

Naša ljubav nadživjela je

drvo nepoznatog imena

zasađeno na baršunasto zelenom brijegu

onoga dana kada se  zadnji autobus izgubio

u maglama praskozorja

koje smo davno ostavili iza Karpata

Stotine gradova sam prošao

i ponekad sam bio umoran

dok sam na obali rijeke

čekao uplakana jutra

sjećajući se kako smo nekad

u malom čamcu

sklapali oči

šapatom otvarali  horizonte

osluškivali drhtaj šaša

i tražili riječi za ovu pjesmu

7 komentara za "Drvo nepoznatog imena"

  1. dinko1941
    11/06/2012 at 1:43 pm Permalink

    Dirnula me je ova pjesma, vratila mi sjećanje i nostalgiju slavonskih rijeka, šaša, zelenila i pjev ptica 🙂

  2. dragica meyer
    11/06/2012 at 3:04 pm Permalink

    Do na kraj vremena
    slijedio sam tvoj trag
    kroz noc bez mjeseca i zvijezda
    kao stepski vuk
    skrivajuci oziljke
    ceznjivim pismima

    Ovaj deo mi se posebno svidja
    Lep pozdrav Sumiko 🙂

  3. Marija
    11/06/2012 at 3:19 pm Permalink

    Lijepa i romantična slika je tog čovjeka koji u liku stepskog vuka pun ožijaka koje mu je nanio život, ide tragom svoje ljubavi.Njegov su ambijent gradovi negdje pod sjevernim nebom, njegovo je vrijeme nekoliko života, a u svem tom zbivanju on traži samo ljubav i poeziju. Lijep osjećaj izaziva tvoja pjesma Sumiko 🙂

  4. Jim Corbet
    11/06/2012 at 6:21 pm Permalink

    zasađeno na baršunasto zelenom brijegu

    osluškivali drhtaj šaša

    ima još za izdvojiti ali ne bi imalo smisla 🙂
    Predivno Sumiko, još jedna tvoja prekrasna pjesma u nizu, tankoćutna,sjetna,nostalgična,tužna, ubacuješ u pjesmu sve elemente i osjećaje koji po mom mišljenju čine pravu poeziju a ne neku njenu metamorfozu, pozdrav pjesniče !

  5. marissa
    11/06/2012 at 7:07 pm Permalink

    I našli riječi za ovu prelijepu pjesmu!
    Bravo!

  6. Nevenka Pupek
    12/06/2012 at 7:05 am Permalink

    melankolija, profinjena…

  7. svjetlost
    12/06/2012 at 4:10 pm Permalink

    Do na kraj vremena
    slijedio sam tvoj trag
    kroz noć bez mjeseca i zvijezda
    kao stepski vuk
    skrivajući svoje ožiljke
    čežnjivim pismima
    koje je vjetar raznosio sjevernim nebom
    Naša ljubav nadživjela je
    drvo nepoznatog imena

    POZDRAV!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.