Nakon svih protutnjalih godina
još dvojim dal ovo sam ja,
uobličena nemirnim snovima
u ruhu svečanom od sjećanja
što javu skriva u njedrima
i tugu oslobađa zorama.
Još nakon okušanih znanih
i zaboravljenih cjelova,
dvojim dal istinu ljubavi ,
ljubljena ja sam iskusila,
ili je sve bila ustaljena navika
koju je usamljenost iznjedrila
dok su se sretne misli
u košmarima noću rojile.
Nakon svih uzaludnih lutanja
na horizontima sretnih pjesama
u tužnima sam se ugnijezdila,
čekajući neka nova jutrenja
među jedva vidljivim zvijezdama
na granici jave i sna.

Štefica Vanjek-Štefi