Griju me sjećanja

Griju me sjećanja

na prvo školsko zvono

i lišće razbacano po dvorištu, ispred škole,

u jednosmjernoj ulici , negdje na sjeveru grada

koga sam davno napustio

tražeći mjesto u kom bih mogao

da uredim svoj život

kao u starim, dobrim, filmovima.

Putovah tako dugo, dugo vremena

teška koraka,sam bez pratnje,

ostavljaući komadiće duše,

bez emocija i tuge,

od Istoka do Zapada

Na pogrešan način trošeći

svoj talenat i vrijeme

odrekao sam se  svoje prošlosti

prestao da češljam kosu , pričam o sebi

i šetam sokakom kojim svadbe prolaze

pa tako redom

I mada sam, već, u drugom vijeku

u meni još živi neko dijete sa umazanim usnama

koje okreće glavu kad ti se haljina raširi

i vjeruje da osmjehom može nekoga spasiti.

Mnogo toga nepotrebnog

skrivao sam svih ovih godina

s vremena na vrijeme

dodirujući bol

kao slomljenu igračku

daleko od radoznalih očiju

Večernja kiša,

koja zavodnički, grešno

klizi niz prozore,

daje malo nostalgije ovoj pjesmi

dok prolazi, još jedan, utorak

pitam se gdje su nestali dani

kad smo pokušavali da budemo

nevidljivi ljubavnici

dodirujući se lagano ispod stola

Uz dokonu muziku i pijane goste

skrivajući svoje male istine

željeli smo da usavršimo

stil vođenja ljubavi

čekajući večeru

šaputala si mi na uho,

Nauči me da budem sretna

7 komentara za "Griju me sjećanja"

  1. faiza
    22/03/2012 at 2:07 pm Permalink

    kao je divno ovo šaputanje
    lijep pozdrav Sumiko:))

  2. dinko1941
    22/03/2012 at 2:19 pm Permalink

    Predivna pjesma na sjećanje djetinjstva, na prve ljubavi, one iskrene, dječje i prave ljubavi. Pozdrav šaljem 🙂

  3. Marija
    22/03/2012 at 4:22 pm Permalink

    Pjesma govori o jednom samotnom putovanju kroz život, o razbijenim iluzijama i o nečemu što ostaje čitav život u nama, što je stalno, nepromjenjivo, naše, priča o prvim ljubavima kada se nije trošio život, kada smo imali svo vrijeme ovoga svijeta, kada smo živjeli tu i danas i kada smo vjerovali u iluzije. Sve je to ispričano jednostavno, iskreno, toplo, sjetno, ali bez žaljenja. Veliki pozdrav Sumiko. 🙂 🙂

  4. Jim Corbet
    22/03/2012 at 6:13 pm Permalink

    Pjesma u rangu Arsenove..Ne daj se Ines 🙂 nadam se da sam sa ovim dovoljno rekao.
    Pozdrav Sumiko!

  5. stefi
    22/03/2012 at 9:49 pm Permalink

    Predivna sjećanja u kojima smo uvijek mladi.Savršeno nježno, iako nostalgično tako toplo.

  6. songfordead
    22/03/2012 at 11:04 pm Permalink

    lijepa pjesma

    Na pogrešan način trošeći
    svoj talenat i vrijeme

    noć
    sfd

  7. svjetlost
    24/03/2012 at 8:38 am Permalink

    Predivno, sumiko. Samo u pjesmama uvijek i zauvijek ostajemo ono što smo davno bili, još na pragu života. Veliki pozdrav od s.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.