Ja sam tvoja istina

Ne, ne otvaraj vrata
Kada jednog dana
Život donese sve račune
Na tvoj prag!
I istina će pokucati na tvoje prozore
Ne otvaraj ih!
Ne otvaraj ih
Jer znam da ćeš zaplakati
Da će te prelomiti popola .
Znam da ustati nećeš moći
Jer će ti noge klecati
A moja ruka će biti daleko
Da te podigne.
Ne otvaraj vrata, niti prozore istini
Jer će ti se u lice smijati
A ti ćeš bez riječi, bez slova
Glavu ka zemlji pognuti
U muci svojoj.
Tjeskoba će ti dušu izjedati
Savjest će te poput lave peći.
Laž ti je krv zatrovala
I tražit ćeš spas, oprost
Među sjenama na zidu.
Jutra će ti na grudi poput kamena sjedati
A noći uzglavlje trnovito postavljati.
U snovima će te More za ruku držati.
Hoćeš li me se sjetiti?
U vrtlogu sjećanja
Hoćeš li pronaći moju sliku?
Onu crno-bijelu sa bucmastim djetetom
Što se bezbrižno smije Suncu
Ne znajući da će nestati, da će se pomračiti
Izgubiti iza sivih oblaka!
Putevi su naši sa karte života izbrisani.
Adrese nema, niti broja telefona.
Samo u sjećanju magla sam siva,
Tvoja savjest i istina.
Ne, ne otvaraj vrata,
Jer me podnijeti nećeš moći!
SUZANA MARIĆ

4 komentara za "Ja sam tvoja istina"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.