Jesen stiže, jabuka rumeni

On sve više nedostaje meni

Da me nježno uhvati za ruku

I ubere u voćnjaku jabuku.

 

Jesen nam je svakim danom bliže

Prošlost davna u sjećanje stiže

Šljive rane kad je meni brao

Novu lutku za rođendan dao.

 

Ali nema, moga djeda više

Oplakuju ga i jesenje kiše

Da me opet uhvati za ruku

I ubere crvenu jabuku.

 

Sve na svijetu ja bih danas dala

Kad bih vrijeme bar vratiti znala

Pa da opet kao nekad mogu

Sjesti djedu kraj umornih nogu.

 

Slušati ga gdje mi nježno tepa:

“Suzo moja, srećo moja lijepa”.