Jasen

” Rastem,

u daljine jutrima rascvjetan,

u Dunavu, sljubljen s osmijehom neba treperim

i pozdravljam ptice povratnice.

A ona, sama.

Još uvijek luta razrovanim tragovima.

Ne vidi.

Ne čuje.

Ne plače…

Više ne plače.

Tek svojom sjenom privije se mojoj sjeni

i tako zagrljeni

šutimo krikom nedovršenih proljeća

koje prošlost zapliće u njene sijede kose

i u moje grane,

šutimo tugu koja više ne stane u ožiljke

suzama izbrazdane,

šutimo grobove, znane i neznane

na kojima novi život buja.

Šutimo svoj nemir.

Žena u crnom i ja.”

 

Odjednom vjetar oboji tišinu.

“Majko, tu sam!

Dišem!

U korijenu izraslom iz duplje

mog mrtvog oka.”

9 komentara za "Jasen"

  1. Marija
    Marija
    18/11/2020 at 9:23 am Permalink

    Gabi,
    tko ne zaplače nad ovolikom tugom, kamen je. Golema je snaga tvoga stiha!

  2. Mihaela
    Mihaela
    18/11/2020 at 9:43 am Permalink

    Stihovi imaju moć izazvati snažnu reakciju.

  3. AnjaL
    18/11/2020 at 9:52 am Permalink

    Snažni stihovi, posebno kraj. Lp!

  4. Lav
    Lav
    19/11/2020 at 4:16 am Permalink

    Žalost koju ne želimo osjetiti. Jaki stihovi!

  5. gabi
    19/11/2020 at 6:18 am Permalink

    Marija, Mihaela, Anja, Lave, hvala od srca!

  6. Mihaela
    Mihaela
    19/11/2020 at 5:02 pm Permalink

    Odjednom vjetar oboji tišinu.
    “Majko, tu sam!
    Dišem!

    Jako dirljivi stihovi. I utjeha puna boli!

  7. Suzana Marić
    Suzana Marić
    19/11/2020 at 9:24 pm Permalink

    Uh! Suza je krenula. Gabi, ova pjesma boli svojom tugom !

  8. gabi
    27/11/2020 at 7:30 pm Permalink

    Mihaela, Suzana, hvala vam! Lp.

  9. mirko1
    19/03/2021 at 7:34 pm Permalink

    Lijepa je ova pjesma, Gabi.
    Hvala Ti.
    Pozdrav:)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.