Ispod trešnje, u bjelini

Čekam da dođeš snovima

u bjelini,

kakvu te pamtim.

 

Probuditi ću ruke usnule

za zagrljaj,

prinijeti mislima

ono naše izrezbareno srce na

ostavljenoj trešnji

ispod koje je bila naša

ljuljačka htijenja.

 

Sliku sjećanja nosim ušiveno

u pretincu srca

mada preda mnom samo tama

i mrtva polja.

 

Tražeći tvoj lik,

sve češće se gubim

u krvavim slikama straha,

moja si jedina točka spasa,

nada svitanja kada te nađem,

bijelo lice u bijeloj halji.

 

Preživio sam zbog te slike

u mislima

no isto, umro na zgarištu

povratka

gdje čekao me

samo humak ispod trešnje u bjelini.

 

U svom mrtvilu čekam te

u košmarima sna,

zbog bezumlja koji mi te

još uvijek

kida sa usana.

 

6 komentara za "Ispod trešnje, u bjelini"

  1. Marija
    18/11/2020 at 9:19 am Permalink

    Pjesma je primjer kako ljepota pjesničke slike još više produbi ugođaj tuge!

  2. Mihaela
    18/11/2020 at 9:45 am Permalink

    Spoj pjesničke ljepote i tuge. Pozdrav, Koko!

  3. gabi
    18/11/2020 at 8:22 pm Permalink

    Tugu odjenuti u najljepše ruho može samo pjesnik.
    Veliki pozdrav Koko!

  4. koko
    19/11/2020 at 2:34 pm Permalink

    Hvala vam svima na komentarima!

  5. Mihaela
    19/11/2020 at 5:04 pm Permalink

    preda mnom samo tama
    i mrtva polja.

    Jasna, tužna i snažna- Pozdrav, Koko!

  6. Suzana Marić
    19/11/2020 at 9:21 pm Permalink

    Tuga i tuga. Pjesma tjera suzu na oko. Bjelina još više dočarava tu bol . Pozdrav ti šaljem, Koko !

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.