Jednom kada te zagrlim

Tog proljeća nepozvana

prisvojila sam mrki čempres

s krošnjom do neba

dugo, dugo već tužno šumori

stari tješitelj

dok vali razbijaju napukle stijene

stojim uspravno izbrazdana lica

čekam u sjenci

čekam zagrljena prazninom

daleka

čekam anđele bijele

da slete do uvale

u moje pjegave ruke

da razaznam, da prepoznam

da pogledam u oči

u koje ne stigoh uroniti

tog svibanjskog jutra

vidom svojim

ne, ne plačem

to se iz neba

niz čempres cijedi rosa

ona sam koja pogledom šuti

s ledom u grudima, obmana

u tišinu prelivena

s jedinom misli

da te privijem, pomirišem

oprosti

oprosti molim te

ne mogu dozvati tvoje lice

u noćnoj mori

htjela bih svojim dahom

spasiti tebe

ne uspijevam

ne uspijevam milena

ne plači nasmiješi se

oprosti dušo,

ljubavi malena

u ovom životu

ne mogu spasiti niti sebe

samo škrinjicu snova skrivenu

sa sobom uvijek nosim

čuvam je za te

u modrinu gledam

jednom

kada te u zagrljaj primim

da ti je predam.

3 komentara za "Jednom kada te zagrlim"

  1. Ivica Grgić
    31/12/2016 at 6:20 pm Permalink

    Vrlo tužna pjesma,sve najbolje u Novoj Godini Nevenka!

  2. Murtulica
    31/12/2016 at 11:37 pm Permalink

    Izmamila mi suzu ova, tužna i prekrasna pjesma!!!

    Topli pozdrav, Nevenka:)

  3. ENEDIEL
    01/01/2017 at 3:49 pm Permalink

    ne, ne plačem

    to se iz neba

    niz čempres cijedi rosa

    ona sam koja pogledom šuti
    odlična
    lijep pozdrav

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.