Jedro na horizontu

Marija Juračić: Jedro na horizontu

11 komentara za "Jedro na horizontu"

  1. easy rider
    easy rider
    10/07/2019 at 9:38 pm Permalink

    Kvalitetno napisano, vrckavi humor podiže cijelu priču za razinu više ako može više i bolje od ovoga.

    Pozz

  2. Suzana Marić
    Suzana Marić
    11/07/2019 at 5:40 am Permalink

    Kroz humor si ublazila tugu, nedostajane,a istovremeno naglasila ljubav i povezanos s osobom koja ti je mnogo značila u životnoj plovidbi.Izvrstan tekst, Mare! Lp

  3. mirko1
    mirko1
    11/07/2019 at 6:00 am Permalink

    Izjednačavam zadivljenost pred ovim poetskoproznim tekstom, sada, i pred onim Ive Andrića, nekada, kada sam se kao četrnaestogodišnjak čitajući Ex ponto i Nemire pitao hoću li ikada vidjeti kako taj (I.Andrić) čovjek, pisac izgleda, kakvo mu je lice, ruke, kosa, oči, kako hoda, kako govori, izgleda li on uopće kao svi drugi ljudi. DA, TAKO SAM KAO DIJETE BIO I OSUPNUT, I ZAPITAN I OŠAMUĆEN snagom izričaja, temom, ljepotom proze. I bio na neki način ushićen što to tako ja osjećam, ali i jako, jako začuđen i nerazjašnjivo tužan što takva prozna djela mnoge oko mene uopće ne dotiču, ne zanimaju… i nikada ih nisu pročitali. Eto, pokušao sam otkriti malo „bolesnu“ stranu svoje duše, ali ne znam jesam li uspio u potrebnoj mjeri. No nadam se da se između ovih redaka lako iščitava iskrenost. Kao i ogromna zaljubljenost u prozu.
    Veliki pozdrav, Marija, i ZAHVALNOST koja iz stanja oduševljenosti možda malo nezgrapno, “ćoškasto” i neadekvatno izgleda.

  4. AnjaL
    AnjaL
    11/07/2019 at 7:37 am Permalink

    Marija, ja sam uživala čitajući. Predivan tekst. Lp!!

  5. gabi
    11/07/2019 at 8:09 am Permalink

    Tekst koji ima dušu, zavuče se ispod kože i u ispreplitanju sudbina, prošlosti i sadašnjosti, života i smrti, svjesno ili nesvjesno, odgovara na vječno pitanje – Što je smisao života? Možda baš to – ispuniti jedra za buduće plovidbe onima koji nastavljaju putovanje.
    Marija, odlično!☺

  6. Mihaela
    Mihaela
    11/07/2019 at 10:04 am Permalink

    Ova priča je kao nastavak Plovidbe koju su ti objavili u Večernjaku, ali je još bolja. Srce potpuno uronjeno u priču!

  7. Murtulica
    Murtulica
    11/07/2019 at 6:06 pm Permalink

    Koliko god puta da je pročitam, iznova me oduševi, raznježi i pomalo rastuži…:)

  8. Marija
    Marija
    11/07/2019 at 7:05 pm Permalink

    Hvala svima. Razgovarati s mrtvima je jedini način da ih održimo na životu.

  9. newenka
    newenka
    12/07/2019 at 11:52 am Permalink

    Znaš Marija, uljepšala si mi dan, mjesece i godine vremena kojih me nema ovdje.
    Lp
    newe

  10. Marija
    Marija
    12/07/2019 at 6:37 pm Permalink

    Hvala, Newenka. Nemoj misliti da ne pamtim one tvoje zvučne, pomalo mangupske kajkavske stihove:)

  11. katarinab
    katarinab
    13/07/2019 at 7:45 pm Permalink

    Predivna proza i kao što Murti kaže “iznova me oduševi, raznježi i pomalo rastuži”. I ja stojim iza tvrdnje da si mi uljepšala život, Marija.
    Lp! 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.