Ostavi me noćas, samog,
ispod golih zvijezda
na srebrenoj cesti
nizvodno od tuge
i idi na vrhovima prstiju
da zametneš trag
Obuci hrabrost
nemoj suzama pisati pjesme
ne govori ništa šuti
ova beskrajna duša
u kojoj se budi djetinjstvo
će razumjeti sve
Ne pitaj kuda sam otišao
i ne iznosi srce na dlanu
slučajnom prolazniku
koji liči na mene
Nemoj me čekati
idi, putuj
ureži u koru breze
moje ime
na dalekom Kavkazu
napiši mi pjesmu
na nekom nepoznatom jeziku
zavoli me opet
i srešćemo se
na izgubljenom putu
Srebrenica 11.07.1995
Suzana Marić
Marija
katarinab
Tonka
10/07/2019 at 4:48 pm Permalink
Prekrasna, a neizmjerno tužna pjesma!
10/07/2019 at 5:09 pm Permalink
Zgusnula se tuga u ovu lijepu pjesmu!
10/07/2019 at 6:34 pm Permalink
Tako tužno , a tako lijepo. LP
11/07/2019 at 6:05 am Permalink
“…putuj
ureži u koru breze
moje ime
na dalekom Kavkazu
napiši mi pjesmu
na nekom nepoznatom jeziku
zavoli me opet
i srešćemo se
na izgubljenom putu”
Od mene, Sumiko, imaš ČESTITKE !!!
11/07/2019 at 7:33 am Permalink
Naježih se. Vrlo dirljivo. Lp !
11/07/2019 at 8:16 am Permalink
Ljubav i tuga stihove pišu… Lp.
11/07/2019 at 5:56 pm Permalink
Sjajno!!!
Vp
12/07/2019 at 10:39 am Permalink
Odlično!LP
12/07/2019 at 12:35 pm Permalink
kao i uvijek, poseban 🙂
13/07/2019 at 11:27 pm Permalink
posebna tvoja, noć