crtež: renato marić

Tužno jelen šumom luta

Sklanja se od šumskog puta

Pred brezu je bijelu stao

Pokraj breze zaplakao

 

Već dotiće dno života

Pomalo ga hvata jeza

Iza njega samo pustoš

A pred njime bijela breza

 

Kakva ga to tuga mori

Da sam luta po toj gori

Što mu dušu to pritišće

Da  brezino društvo išće

 

Gdje nestade njemu mladost

Sretni dani, srca radost

Lijepi snovi,mirne noći

Tko bi rek’o da će proći

 

Goru su mu porušili

Dragu lovci su ubili

A jeleče milo, malo

Krasan jelen je postalo

 

Tuga ga je polomila

Ni gora mu nije mila

Pobjeg’o je u samoću

Sada luta danju, noću