bijah maslina
i ti si bio
bijah
trudna tekućica
u oku neba
bijah
rekao si:
objesi
o moje zlatne kralješke
trećinu dana
i dvije trećine noći,
objesi sunce
rekao si:
u moje ždrijelo izdahni
samotu
svôg vremena
bijah maslina
o zemlju okovana
bijah
zlatna smrt
što rađaše se
u kamenici
nekog jutra
Mihaela
katarinab
Marija
20/01/2019 at 6:50 pm Permalink
Sve žena može, a tek pjesnikinja! Prekrasne poetske metamorfoze:)
21/01/2019 at 5:57 pm Permalink
Sjajna pjesma kroz poetske metamorfoze, ostavi čitatelja da se zamisli.
Lp! 🙂
21/01/2019 at 6:18 pm Permalink
Premoćna je tvoja pjesma.
Slažem se s Marijinim komentarom apslutno
i šalem ti pozdrav
22/01/2019 at 9:00 pm Permalink
Hvala svima!
22/01/2019 at 9:48 pm Permalink
Nigdje, doista nigdje kraja snazi i ljepoti tvoje poezije. Bogatstvo je što si među nama, Branka.
23/01/2019 at 10:34 am Permalink
Mirko, hvala ti na predivnom komentaru.
23/01/2019 at 11:43 am Permalink
Branka, u potpunosti se slažem sa Mirkom i Marijom, tvoja poezija je jedinstvena ! Pozdrav iz snijegom okovane Slatine ti šaljem 🙂
23/01/2019 at 2:06 pm Permalink
Hvala, Suzo! Pozdrav s mora!