Kada odem

KADA ODEM 

pokopajte me licem okrenutim prema zemlji

s nogama zarivenim u crnicu

da me ne bi tražili u oblacima

u suncu

da bi iz tijela i glave

bilje proklijalo

da ruke mi mogu korijenje pustiti

kad prešuti se ime

kad zaboravi se riječ

jer se gleda

a ne vidi se

pokopajte me s glavom okrenutom nadolje

bez lijesa

u majčicu zemlju

da ne gledam nebesa

da ne bih za njima

i u lijesu čeznula

6 komentara za "Kada odem"

  1. Marija
    Marija
    14/01/2019 at 9:44 am Permalink

    bez lijesa
    u majčicu zemlju
    da ne gledam nebesa
    da ne bih za njima
    i u lijesu čeznula

    Jako su mi bliske ove riječi Zemlja je majka, ona nas je dala i u njen se topli i siguran zagrljaj vraćamo. Veliki pozdrav, Irena!

  2. salke
    salke
    14/01/2019 at 10:53 am Permalink

    Irena, zanimljivo mi je pročitati pjesmu, moćnu. I zanimljivo je to jer sam napisao pjesmu granama prijeko neba. Moglo bi se naslutiti da izvire iz tvoje, al ju prije nisam pročitao. Zanimljiva ova sinhronost.

    Sviđa mi se jako pjesma. Ne znam gdje sam to pročitao, jedna misao: Život je prihvaćanje smrti.

    Veliki pozdrav, Irena.

  3. Mihaela
    Mihaela
    14/01/2019 at 11:44 am Permalink

    KADA ODEM
    pokopajte me licem okrenutim prema zemlji

    Ponovno se spojitti s korijenima, prijeći u korijenje i bilje i prestati čeznuti. Prekrasno!

  4. Krebs
    14/01/2019 at 12:33 pm Permalink

    Diiiivvna poezija o istinama!! LP

  5. easy rider
    easy rider
    14/01/2019 at 3:37 pm Permalink

    Jako lijepa pjesma, mirenje sa sudbom…

    Pozz

  6. mirko1
    mirko1
    14/01/2019 at 4:13 pm Permalink

    Plijeni i zaokuplja. Divota od pjesme!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.