Kada tišina zacvili

Kada tišina zacvili
Među praznim zidovima
U kući što nekada dom bijaše
I vreteno na zdencu
Posljednji krug napravi,
Zadrhtat će umorna ruka
Ugledavši prazninu pred sobom.
Puste stjenke nekadašnjeg života
Okružit će nemoćno tijelo
Što se uzdahom protiv boli bori.
Zanjištat će vrani konji
U jesenskom vjetru
Na pustoj livadi
Prepunoj kupina i drača
I suza će krenuti sama od sebe.
Ispred kuće, što nekada dom bijaše
Ostat će starac.
Sam, zarobljen u nekom prošlom životu
U kojem su se vjetrovi poigravali
Vranim grivama
A različci poput valova
Njihali beskrajnom livadom.
Fotografija Suzane Kostelac Marić.
24sata.hr

 

5 komentara za "Kada tišina zacvili"

  1. Mihaela
    Mihaela
    15/09/2019 at 6:23 am Permalink

    Stihovi ispunjeni emocijama. Slike iz nekih ljepših vremena. Tužne su, ali vrani konji još njište, još tu ima života.

  2. Suzana Marić
    Suzana Marić
    15/09/2019 at 6:34 am Permalink

    Kada starci ostanu sami i nemoćni kao da se presele u neki svoj svijet, u kojem se osjećaju zaštićeni i sretni, usamljenost ih vraća u prošlost.
    Miha, zahvaljujem se na pažnji i ugodan dan vam želim:)

  3. Krebs
    15/09/2019 at 11:20 am Permalink

    Diiivna, Suzana- kad tisina zacvili…

  4. katarinab
    katarinab
    15/09/2019 at 5:55 pm Permalink

    Lijepi stihovi i vrlo emotivni, slažem se s Mihom: ” još tu ima života”.
    Lp i ugodnu večer ti želim, Suzana!:)

  5. Suzana Marić
    Suzana Marić
    19/09/2019 at 1:32 pm Permalink

    Krebs, Katarina, zahvaljujem se i tople pozdrave šaljem 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.