KaoAnđeoSlomljenihKrila
Skinuo sam prašinu sa blatnjavih čizama
Predubok je ponor sreće kojim sam se kretao
Ishitreno potegao osmijeh grešne duše
Slađe mi je bilo tragati za zmajevima plavog Jezera
Nepoznat je put suze koja klizi niz obraz
U njoj je možda skriven tračak nebeskog dara
Onog što je letio sa Anđelima ranjenih krila
Vlak moje prošlosti lagano mi nestaje iz sjećanja
U njega gledam sa tugom, jer smisao postojanja
Sladi tihe glazbene uličare, one što besposleno
Prodaju dane života, ispijaju alkoholni delirij
U zagrljaju sa smrtnim zadahom nevješte
Kaplje veselja, Ta zdravica je trebala biti
Ponos, a ne sunovratno poniranje na drvenoj klupi
Mladost sam prodao za litrenku fine rakije
Loše odsvirane muzike sa druge strane obale
Moje rijeke, utonuo sam Živote u nespokoj
Ne smiješ mi se, ali me hlapljivo gledaš kako
Tonem u bespuću strojeva, Omilio ti se sa mnom
Naslađivati, Ma stranac ću tebi biti, što si me iznjedrio
I bacio tamo gdje moja ljubav večeras spava
14 komentara za "KaoAnđeoSlomljenihKrila"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.