Voćka poslije kiše suze obriše

sjeti se uz osmijeh svoga Dobriše

u predgrađa su stare balade stigle

i debelo  blato i dvije, tri cigle...

Kuće kraj mora su usamljene bile

dok se nisu kiše Arsenove slile

puno ih srce i cvjetovi agava

dida moj u meni  zauvijek spava.

Igračke vjetrova k'o lišće padaju

jedne se drugima noćima  jadaju

u ljepoti notturna čaše se toče

moja za Vrgorac, Tinova za Ploče.