Koliko me imaš. . .

ulovim se tako u raskoraku dana
kao da trenutkom vrijeme stane
pitajući se poznaješ li me
bi li tvoje poznavanje u treptaj oka stalo tvoje ruke tek trebaju naviku osjećati me
dok iza zatvorenih kapaka
živiš svoj crno bijeli svijet
tako
istovremeno izazivaš ugodu
koja me u valovima zapljuskuje
venama teče

potiskujem zelju, dovoljna mi je tvoja prisutnost,
ta misao da granice polako nestaju,
svakim novim danom,
svakom izmijenjenom riječi

jesi li zatvorio krug oko nas
čuvaš li taj nevidljivi prsten osjećaja
taj plašt čarolije koja nas je povezala
potiskujući svakodnevnu kolotečinu i ritam dana

tražila sam te posvuda
u posljednjim odbljescima sunca
i gradovima natopljenim kišama,
lutala od nemila do nedraga

a ti si sve vrijeme bio tu
polako otvarajući vrata
puštajući tek ponekoj zraci sunca
da me obasja
i u tom trajanju,
naslutila sam te

dok vrijeme nezaustavljivo teče
tražim svoj odraz u tvojim očima
kako bi vidio
kako bih vidjela
koliko mnogo me imaš

 
[email protected] M. Šiprak Brletić

6 komentara za "Koliko me imaš. . ."

  1. Marija
    30/12/2012 at 9:05 am Permalink

    ispr. kako bih vidjela
    Vrlo se skladno isprepliću dva motiva; ljubav i prolaznost. Ljubav kao subjektivan osjećaj i prolaznost kao objektivna kategorija na koju čovjek ne može utjecati. Tek pokušava zadržati trenutak u sjećanju ” u raskoraku dana”. Taj plašt čarolije uzajamnog davanja.
    Vrlo vješto, ali spontano nameće se još jedna misao; često čovjek traži u daljinama misleći da se njegova sreća krije negdje iza horizonta i ne vidi da ga ona gleda, da ga drži za ruku. Fino su se stihom ujedinile ljubav i misaonost. Lijep pozdrav Majino 🙂

  2. blueperlaa
    30/12/2012 at 10:01 am Permalink

    Imaginacijom žudnje najprije si kreirala nekoliko slika u podsvijesti koje spretno pretačeš u svijest i želju za opipljivim, toplim i proživljenim trenucima u kojima je jedan zadržan pogled i više no dovoljan da nam otkrije sve ono što se ne mora potkrijepiti riječima.

    Pjesma je prepuna tvog senzibiliteta, njime i inače lijepo ispoljavaš svoje misli.

    Majo, pozdrav i uživaj u danu !

  3. Majino..
    30/12/2012 at 10:28 am Permalink

    Marija, Gordana – hvala vam od srca na komentarima i podršci,

    sretni blagdani i Nova 2013. godina , mnogo lijepih stihova i pozitivnih vibracija želim vam od srca

    Maja

  4. dragica meyer
    30/12/2012 at 10:31 am Permalink

    Ulovim se tako u raskoraku dana
    kao da trenutkom vrijeme stane

    Lepo Majino. Pozdrav 🙂

  5. stefi
    30/12/2012 at 4:31 pm Permalink

    a ti si sve vrijeme bio tu
    polako otvarajući vrata
    puštajući tek ponekoj zraci sunca
    da me obasja
    i u tom trajanju,
    naslutila sam te
    Svaki oklop ljubavlju se da otvoriti.Savršeno.

  6. Marko Grubesic
    30/12/2012 at 8:38 pm Permalink

    Moćno! Dobro si iznijela svoje shvatanje života i ljubavi. Pjesma je dosta dugačka ali sa ju u dahu pročitao .)
    Lijep pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.