kao da trenutkom vrijeme stane
pitajući se poznaješ li me
bi li tvoje poznavanje u treptaj oka stalo tvoje ruke tek trebaju naviku osjećati me
dok iza zatvorenih kapaka
živiš svoj crno bijeli svijet
tako
istovremeno izazivaš ugodu
koja me u valovima zapljuskuje
venama teče
potiskujem zelju, dovoljna mi je tvoja prisutnost,
ta misao da granice polako nestaju,
svakim novim danom,
svakom izmijenjenom riječi
jesi li zatvorio krug oko nas
čuvaš li taj nevidljivi prsten osjećaja
taj plašt čarolije koja nas je povezala
potiskujući svakodnevnu kolotečinu i ritam dana
tražila sam te posvuda
u posljednjim odbljescima sunca
i gradovima natopljenim kišama,
lutala od nemila do nedraga
a ti si sve vrijeme bio tu
polako otvarajući vrata
puštajući tek ponekoj zraci sunca
da me obasja
i u tom trajanju,
naslutila sam te
dok vrijeme nezaustavljivo teče
tražim svoj odraz u tvojim očima
kako bi vidio
kako bih vidjela
koliko mnogo me imaš
julija
Lav
30/12/2012 at 9:05 am Permalink
ispr. kako bih vidjela
Vrlo se skladno isprepliću dva motiva; ljubav i prolaznost. Ljubav kao subjektivan osjećaj i prolaznost kao objektivna kategorija na koju čovjek ne može utjecati. Tek pokušava zadržati trenutak u sjećanju ” u raskoraku dana”. Taj plašt čarolije uzajamnog davanja.
Vrlo vješto, ali spontano nameće se još jedna misao; često čovjek traži u daljinama misleći da se njegova sreća krije negdje iza horizonta i ne vidi da ga ona gleda, da ga drži za ruku. Fino su se stihom ujedinile ljubav i misaonost. Lijep pozdrav Majino 🙂
30/12/2012 at 10:01 am Permalink
Imaginacijom žudnje najprije si kreirala nekoliko slika u podsvijesti koje spretno pretačeš u svijest i želju za opipljivim, toplim i proživljenim trenucima u kojima je jedan zadržan pogled i više no dovoljan da nam otkrije sve ono što se ne mora potkrijepiti riječima.
Pjesma je prepuna tvog senzibiliteta, njime i inače lijepo ispoljavaš svoje misli.
Majo, pozdrav i uživaj u danu !
30/12/2012 at 10:28 am Permalink
Marija, Gordana – hvala vam od srca na komentarima i podršci,
sretni blagdani i Nova 2013. godina , mnogo lijepih stihova i pozitivnih vibracija želim vam od srca
Maja
30/12/2012 at 10:31 am Permalink
Ulovim se tako u raskoraku dana
kao da trenutkom vrijeme stane
Lepo Majino. Pozdrav 🙂
30/12/2012 at 4:31 pm Permalink
a ti si sve vrijeme bio tu
polako otvarajući vrata
puštajući tek ponekoj zraci sunca
da me obasja
i u tom trajanju,
naslutila sam te
Svaki oklop ljubavlju se da otvoriti.Savršeno.
30/12/2012 at 8:38 pm Permalink
Moćno! Dobro si iznijela svoje shvatanje života i ljubavi. Pjesma je dosta dugačka ali sa ju u dahu pročitao .)
Lijep pozdrav!