Kovitlac

Ovlaš se oslanjam o šum
misleći usporit ću vrijeme
nemogućim se igram
osjećajući neumitni protok
to bezobličje daje mi se cijelo
Ne uzeh ništa
čemu skromnost
misao buči ljubopitljiva
odgovora nema

6 komentara za "Kovitlac"

  1. Marija
    18/10/2017 at 4:10 pm Permalink

    “Ne uzeh ništa. ”
    Samo polako pomičeš granice.:)

  2. boba grljusic
    18/10/2017 at 4:19 pm Permalink

    Hvala Marija . osmijeh si !

  3. Suzana Marić
    18/10/2017 at 4:35 pm Permalink

    Bravo ,Bobo ! LP 🙂

  4. Murtulica
    18/10/2017 at 7:59 pm Permalink

    Sjajno!
    LP!

  5. branka
    18/10/2017 at 9:05 pm Permalink

    Genijalko! I naklon. Zagrljaj ti saljem.

  6. mirko1
    18/10/2017 at 9:30 pm Permalink

    Zapis zauvijek!!!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.