Moj život je kratka priča

koja se nastavlja iz dana u dan,

ali to mi ne smeta,

i ne žalim se,

samo se bojim da kažem

koliko sam pustih puteva prešao

u cipelama izlizanih potpetica

uvjek se vraćajući ulicama

sa kojih sam potekao,

ne znajući zašto

Probudiću se jednog proljeća

pogledati kroz prozor

osjetititi neki nemir

na tren sklopiti oči

osjetititi da si blizu

nešto će u meni zapjevati

i biću opet srećan

kao nekad davno

kad sam te vidio prvi put