Kroz paučinu sjećanja

posmatram te sad

izranjaš iz mojih nemira

i treperiš kao ruža na vjetru

kao onda kad sam te sreo prvi put

Pa sklapam uspomene

na pokisle parkove i jata malih ptica

skrivena od radoznalih očiju

u krošnji divljeg kestena

ispod koga sam čeznuo

 za tvojim osmjesima

Posmatrao sam te, često,

 u ljetnja predvečerja,

kako odvažno koračaš,

ne dozvoljavajući osjećanjima

da otkriju razloge tvoje čežnje

Svih ovih godina,

kao voz na sporednom peronu,

zaboravljen od prijatelja,

nosio sam sjećanje na tebe

nemoćan da ti pomognem

da se vratiš u svijet

koji si napustila

Muzika sa starih ploča

pjeva nešto romantično

o vremenu iza nas

dok me tvoje oči,

dublje od crnog opijuma,

gledaju sa starih fotografija

unoseći paniku u moje srce

kao onda kad sam te sreo prvi put