Krugovi

U vremenu prošlom opet sebe gledam.
U pećini mračnoj kraj ugasle vatre
jedna žena sjedi. Na tamnome nebu
tek mjesec je blijedi.
*
Lovac pokraj  žene  ima tvoje lice
u zemljanom loncu zečje iznutrice.
Ona mirno sjedi, on  joj gladi ruku
negdje u blizini dva vuka  se  tuku.
*
A vjetar zavija, svoju pjesmu svira
u pećini  mračnoj  srce  srce  dira.
Prolazimo tako vjekovima tama
nekadašnji lovci, sad gentleman i dama.

12 komentara za "Krugovi"

  1. dragica meyer
    07/06/2012 at 6:16 pm Permalink

    U vremenu proslom opet sebe gledam
    Interesantna teorija kruga Marija, tvoja reinkaracija se oslikava u slikama, kao secanja, ili pesma ima sasvim drugo znacenje.
    Jako dobro. Pozdrav tebi:-)

  2. Jim Corbet
    07/06/2012 at 7:18 pm Permalink

    Odlična pjesma Marija, sjećam je se od prije, gentleman i dama na kraju daju neku posebnost ovim stihovima, jako dobro napisano, svaka čast Mare, pozdrav i 🙂

  3. Marija
    07/06/2012 at 7:36 pm Permalink

    Dragice, tako sam zamislila, isti ljudi u ponavljanim životima koji ne znaju da su nekada bili zajedno 🙂
    Jim, hvala na pohvali 🙂

  4. Marko Grubesic
    07/06/2012 at 9:32 pm Permalink

    Sve se vrti u krug.Ljubav se jedino ne mijenja,mozda se samo malo drugacije ispoljava.Zecje iznutrice mi osmjeh izmamise 🙂 Tko li je zeca pojeo ?
    Lijep pozdrav!

  5. songfordead
    07/06/2012 at 9:36 pm Permalink

    A vjetar zavija, svoju pjesmu svira
    u pećini mračnoj srce srce dira.
    Prolazimo tako vjekovima tama
    nekadašnji lovci, sad gentleman i dama.

    marija jesi gledala kroz prozor sudbine u budućnost
    ili samo naslućuješ što će donijeti ovo vrijeme koje
    svira po granama i donosi kišu i oblake
    naranča
    SFD

  6. julija
    07/06/2012 at 10:10 pm Permalink

    Nekako mi je bliska filozofija o povratku u budućnost, reinkanaciji, srodnim dušama koje se izgube ponekad u vremenu, ali se u drugom vremenu opet nađu. Znaš cesatićevu pjesmu Povratak kad on kaže;
    U moru života što vječito kipi,
    Što vječito hlapi,
    Stvaraju se opet, sastaju se opet
    Možda iste kapi –
    I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
    Jedna vječnost pusta,
    Mogla bi se opet u poljupcu naći
    Neka ista usta.
    Vidiš, i on je razmišljao na sličan način. A isto je rekao;

    Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom
    Poglédat ko stranci,
    Bez imalo svijesti koliko nas vežu
    Neki stari lanci.
    Ova njegova pjesma nije samo ljubavna nego duboko misaona. Jabuke, Song 🙂

  7. songfordead
    07/06/2012 at 10:54 pm Permalink

    Marija iskreno možda ne znam
    slab sam sa domaćim ali i stranim pjesnicima
    ma ni svoje pjesme ne znam

    ah tko će bestraga znati
    možda vješti lovci u Svemiru
    ili tek krivolovac u mojoj duši
    što traži osamljene nebeske zvijezde
    dodam im malo dima do pola popušene cigarete
    neko čudno sjećanje na prošle dane
    o još stariju povijest
    a u budućnosti sve je moguće

    jedini trik je u tome koliko nam drugi vjeruju
    jesmo li iskreni, ili sam tek bludnik il’ razvratnik
    jesmo li česti kao pojava što neki ju nazivaju kiša

    ako i utonem u taj san, a budan sam
    jedini problem bih mogao biti
    ako mi se svidi
    hoću li imati snage vratiti se cestom
    kojojm sam otišao u bestežinsko stanje
    gdje su riječi i rima isto
    što i pucanj u noći

    nešto sam napisao, samo se nastavio na tvoja razmišljanja
    a gdje će me to odvesti, ja iskreno ne znam
    mislim utjeha u ljubavi je tu
    samo mi još fali da otkrijem
    što mi pruža život ovaj
    čudnih oblika, čudnih nakana
    čudnog morala, čudnih smrti
    dok miris jutra mi dolazi na nos
    a snovi su tek tihi šapat ljeta
    koji mi ne dolazi na jastuk
    od kompromisnih noći kako
    da izdržim još jednu noć

    a opet znao sve će proć’?
    i neki novi oblik duše će doć’?

    sory neću više
    hvala ti na jabuci, puno lijepih snova želim
    SFD

  8. Kristian Svalina
    08/06/2012 at 7:44 am Permalink

    Oduševili me gentleman i dama. Predivno si opisala dvije duše koje se vole i u svakom životu opet su zajedno. A i sebe si stavila u priču.
    Bljutifuj. 🙂
    LP

  9. Marija
    08/06/2012 at 7:59 am Permalink

    Hahaha,Bljutifuj. Krvav si. 🙂 🙂 🙂

  10. Marija
    08/06/2012 at 7:59 am Permalink

    Song, čitam kad se vratim. Baš me zanima. 🙂

  11. Marija
    08/06/2012 at 10:01 am Permalink

    -Marko, ona u pećini možda bi ga jela i sirovog, a ova sada, bljak, nikako. 🙂 🙂
    -Song,- Svaka tvoja misao je kao stih, moderan, snažan, s filozofskom podlogom. Ostani u svom stilu, druge čitaj, ali svoj si. Nećeš se izgubiti. A rimu ostavi meni i nekim drugim autorima.Svi osjećaje izražavamo na svojstvene načine i to je naše bogatstvo, poezija se traži raznim stazama i oblicima.. Volim tvoj stih
    gdje su riječi i rima isto
    što i pucanj u noći.
    Pozdrav prijatelju 🙂

  12. svjetlost
    08/06/2012 at 11:38 am Permalink

    Predmet ovakvog razmišljanja pretočen u pjesmu otvara širom prozor u dalja razmišljanja, naravno samo ljudska, tako skučena, ograničena, ograničena i određena našim stupnjem svijesti. Tako je dobro(!!!) čitati pjesnika kad na taj način razdrma tlo bitka. Tako je dobro evo i kroz ove stihove još jednom spoznati plitkost onih koji kažu: ja vjerujem samo u ono što vidim. Razina takvog zaključka, stava, je zapravo dječje čeprkanje na zagonetnoj, nedorečenoj, nedomislivoj stazi postojanja. Takvim čeprkanjem nažalost mnogi se bave dosmrtno (ili doživotno). Ergo život im nikada nije ni djelić supstrata. Ali su, bez obzira na to, umni, veliki, veličine… nezapitane pred velikom zagonetkom postojanja, pred mistikom filma koji svojim “filozofskim” prenemaganjem ne mogu dogledati. Oprosti, Marija, morao sam nabacati ovo nesređeno razmišljanje, nisam ja kriv. Ti si to prouzrokovala svojom pjesmom. IZUZETNOM. I još si pomenula velikog Cesarića u komentaru na komentar jednog, u mojim dojmovima, snažnog pjesnika na portalu. Od moje malenkosti čestitke!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.