krvari mi duša

Krvari mi duša ko tišina noćna
žedna reči izgara mi grudi
ko vetar upliće se u grane
u okršaju nečeg sputanog i dubokog u meni.

Tinja plamičak davno ugašene vatre
krvavi plam lagano se budi
ko hiljade behara proljećni
u zagrljaju mene sa nemirom večnim.

Prošlo je vreme odsanjanih snova
al duša još u snu cveta
ko crvena ruža u ruci zaljubljenih
u raskoraku godina davno izgubljenih.

Sježe moje usamljene noći
krvave pahulje boje put
u okršaju vremena i sna
život me vodi a to,to nisam ja.

3 komentara za "krvari mi duša"

  1. Marija
    01/07/2012 at 10:54 am Permalink

    Sjetan ton prati cijelu pjesmu, ali meni se najviše svidjela zadnja strofa i ne samo zbog rime. U njoj je prikaz cijelog života i odnosa prema njemu. Pozdrav Mile 🙂

  2. Mile Lisica
    01/07/2012 at 11:01 am Permalink

    hvala marija…lep pozdrav…. 😉

  3. marissa
    01/07/2012 at 5:33 pm Permalink

    “u zagrljaju mene sa nemirom večnim.”
    Lijepo rečeno,
    pjesnici uvijek titraju nemirom vječnim….

    Pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.