Noćas se spustila kiša
tiho
kao mokra kosa
niz tvoja leđa
Noćas je cvjetala lipa
i mirisao bagrem bijeli
Noćas je pun mjesec
obasjao srebrenu cestu
po kojoj , godinama, lutam
tražeći među
krhotinama starog svijeta
koji se srušio
11 jula 1995 godine
tragove ljudskosti
Noćas se spustila kiša
tiho
kao mokra kosa
niz tvoja leđa
Noćas je cvjetala lipa
i mirisao bagrem bijeli
A ja sam bio
leptir ljubavi
koga
vatra mržnje
nije uspjela da sagori
12/07/2017 at 5:05 am Permalink
Jedan od zadnjih, meni dragih, romantika na ovome svijetu. Uživala čitati:)
12/07/2017 at 7:11 am Permalink
I tuga je lijepa u tom svijetu na srebrnoj cesti. Pozdrav, Sumiko!
12/07/2017 at 11:00 am Permalink
Snažna pjesnička emocija zareže trag u čitatelju.
Pozdrav, Sumiko:)
12/07/2017 at 11:41 am Permalink
Jako lijepo, blizak mi je taj osjećaj i svjetonazor , vp Sumiko 🙂