Roman Rade Jovanovića “Kao nekada Lili Marlen”

Ratovi prate život čovjeka. Javljaju se ciklički, niknu iz ničega. Odjednom pred sobom vidimo njihovo nacereno, ružno lice.

Roman srpskog pisca Rade Jovanovića „Kao nekad Lili Marlin“ je roman o ratovima i  ljudima koji su iznenada izbačeni  iz svojih mirnih života, stavljeni pred nešto surovo i strašno, o čemu su do sada samo slušali od starijih generacija.

U tim novim  životnim uvjetima, dok orkestar svira Lili Marlen, odvija se radnja romana u dvije prepletene, uzavrele, vremenski udaljene  radnje. Smjenjuju se zbilja i umišljaj i nekada se čini da je zbilja nevjerojatna, a umišljaj prihvatljiva stvarnost, ali uvjerljivost i zanimljivost zbivanja nikada ne napušta tekst u čijoj pozadini stalno čujemo melodiju ljubavne pjesme pretvorenu u koračnicu.

Marija Juračić

 

 

7 komentara za "Roman Rade Jovanovića “Kao nekada Lili Marlen”"

  1. Mihaela
    13/07/2017 at 7:27 am Permalink

    Pročitala sam roman. Ima nešto od Remarka u njemu. Te ljudske sudbine, osuđene na stalan bijeg. I svidio mi se motiv koji se proteže romanom, te ljubavne pjesme koju su sve vlasti proganjale, pa i ona nacistička, a sve vojske pjevale, pa i one antifašističke.:)

  2. Aljoša
    13/07/2017 at 10:48 am Permalink

    Čestitke autoru i Mariji na predstavljanju ovog romana koji po naslovu i sadržaju svakako ima snagu da zaokupi pozornost čitatelja 🙂

  3. mirko1
    13/07/2017 at 11:52 am Permalink

    Nisam uspio pročitati roman. No, kad mi se obveze skinu s dnevnog reda svakako ću pokušati naći vremena. Vjerujem u kvalitet romana. Hvala na prijedlogu.
    Lijep pozdrav

  4. Marija
    13/07/2017 at 7:20 pm Permalink

    Hvala na reakcijama!

  5. Lav
    13/07/2017 at 8:59 pm Permalink

    Zvuči zanimljivo! A s opservacijom o ratu se slažem!:)

  6. katarinab
    20/07/2017 at 9:29 pm Permalink

    Čestitke autoru i Mariji koja je pobudila interes za ovim zanimljivim književnim djelom. U posljednje vrijeme sve što čitam dotakne se nekih od prošlih ratova, pa čak i u zbirci pjesama “Stranac” od Šerbedžije da se naslutiti razdoblje kada su nastale pjesme.
    Mihaela me podsjetila na Remarque čiju sam zbirku davno čitala i urezao mi se u pamćenje jedan njegov tekst:

    Erich Maria Remarque
    “Volite li Amerikance?”
    Drugi čovjek odgovori odlučno:
    “Ne.”
    “Volite li Francuze?” zapita prvi.
    “Ne” uslijedi odgovor sa istom žestinom.
    “Engleze?”
    “Ne.”
    “Ruse?”
    “Ne.”
    “Nijemce?”
    “Ne.”
    Nastane šutanja i prvi čovjek, dižući času, upita:
    “Pa koga volite?”
    Bez oklijevanja, drugi čovjek odgovori:
    “Volim prijatelje.”

    Lp!

  7. Marija
    21/07/2017 at 5:09 am Permalink

    Da. Remarque je znao pisati. I volio je prijatelje. Baš kao i mi!:)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.