Let na mjesec

Isplanirala sam let.

 

Vidjeti mjesec.

 

Kao pravi kovač svoje sreće

iskovano,

pomno slažem

red

po

red.

 

Pri  samome vrhu puše,

sve teže razaznajem

lica.

 

Vjerojatno sam tako

propustila i Tvoj glas.

 

Na tren, nestalo je Svjetla.

 

Dračom mraka,

grebem grozničavim rukama

tražeći mjesto

gdje izranja slamka

svjetleće nade.

Ruke

okovane luminom straha

uz ljušturu tijela

poklekle, šute.

Tmina je posve ishlapila.

 

Ostao tek dah.

Za molitvu.

 

Opet vidim.

 

Svjetlo nikada nije bilo ugašeno.

 

Sada Ti jasno čujem glas.

 

Mjesec vidim i odavde.

 

 

 

6 komentara za "Let na mjesec"

  1. AnjaL
    10/09/2020 at 9:26 pm Permalink

    Svjetlo nikada nije bilo ugašeno.
    Sada Ti jasno čujem glas.
    Mjesec vidim i odavde.

    Spoznaja na kraju. Vp!

  2. Marija
    Marija
    11/09/2020 at 4:36 am Permalink

    Ostao tek dah.
    Za molitvu.

    Kada dođe prava frka, ostane dah za molitvu. I vraćanje u normalu života!

  3. Krebs
    11/09/2020 at 10:35 am Permalink

    Krasna poezija !!

  4. Suzana Marić
    Suzana Marić
    11/09/2020 at 12:36 pm Permalink

    Uvijek nam je ta molitva zadnja nada, pa bila izgovorena i zadnjim dahom. Odlična pjesma, Koko .LP

  5. koko
    11/09/2020 at 1:15 pm Permalink

    Zahvaljujem svima na pažnji i komentarima! 🙂

  6. Lav
    Lav
    11/09/2020 at 8:04 pm Permalink

    Uvijek težimo onom dalekom, a ne bismo trebali.:)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.